Od tri Cibalijine pobjede nad Dinamom u HNL-u (u 49 međusobnih utakmica), legendarni strateg Stanko Mršić (61) kreirao je – dvije: 1995. pobijedio je Zlatka Kranjčara, a 2009. Krunu Jurčića.
Danas je Mršić slobodan trener i čeka trenutak kako bi mogao dosegnuti čarobnu brojku od čak 500 utakmica u kojima je vodio momčadi u HNL-u. Trenutačno ih ima 460.
Zaslužili 10 bodova više
U prvom dijelu prvenstva Vinkovčane je vodio u 15 utakmica ostavivši ih na pretposljednjoj poziciji.
– Žao mi je što nisam više u Cibaliji. Držim da sam u velikoj neimaštini radio dobro, da smo imali jako puno peha, ali i da smo po igrama zaslužili i 10 bodova više – kaže Stanko Mršić.
Ističe dao mu je predsjednik Gagro, koji ga je smijenio, nudio da ostane na mjestu sportskog direktora...
– Kako sam mogao ostati kad nemaju ni kune u džepu. A kad su me smjenjivali, malo sam zamjerio i igračima što nisu digli glasiće i zauzeli se za mene.
Kažete da u Cibaliji nemaju ni kune u džepu, a doveli su trenera iz Austrije. Možda im je u međuvremenu svanulo sunce?
– Ne znam puno o tom aranžmanu. Paculta je doveo menadžer, zajedno s nekolicinom igrača, vjerojatno ima svoju računicu. Ja nikome ništa ne zamjeram; Pacult mi je kolega, bori se za posao kao i ja, i radi kluba i Cibalijinih navijača, nadam se da će izboriti ostanak. Najvažnije je da učvrsti obranu, jer zabrinjava 47 primljenih golova u 21 kolu.
Vaš savjet Pacultu za utakmicu s Dinamom?
– Dinamo se također još traži, što je Cibalijina šansa. Ako ima brze igrače, kroz zatvoreniju formaciju i opredjeljenjem na kontre i polukontre, Cibalia može plavima biti nagazna mina.
Četvorica stranih trenera u 1. HNL: je li to uvreda za domaće stručnjake?
– Nemam ništa protiv stranaca, ali ću uvijek tvrditi da su hrvatski treneri najbolji na svijetu. Pa tko je u toj našoj neimaštini stvorio te silne reprezentativce, zvijezde velikih klubova, nego hrvatski treneri. Od svih stranaca, pomak je napravio samo Kek.
Rijeka ima karakterne igrače
Sviđa vam se kako Slovenac radi u Rijeci?
– Zatekao je Rijeku u borbi za ostanak, a onda, zahvaljujući dobroj organizaciji kluba, predsjednikovu angažmanu i ulaganjima, napravio respektabilnu momčad. Kod Keka se zna red; svatko ima slobodu u igri, ali svi ti igrači, očito karakterni dečki, i te kako su svjesni da moraju igrati i u obrani. Usto, imaju izvanserijskog igrača Andrijaševića koji se uvijek pojavi u odlučujućim trenucima i rješava utakmice.
Mršić uočava i jednu malu nelogičnost u Rijekinim redovima.
– Grad od 190 tisuća stanovnika, a nemaju ni jednoga domaćeg igrača u momčadi. Malo me to čudi...
Joan Carillo?
– Svi su stranci, predsjednik, sportski direktor, trener. Znam da žele najbolje klubu, ali su očito ograničeni novcem. Hajduk ima publiku kakvu nema nitko na svijetu i ona zaslužuje puno više od borbe za treće mjesto.
Nikad niste dobili priliku u Hajduku?
– Nisam, ni u Rijeci, ni u Dinamu, a svojim sam radom i rezultatima zaslužio da vodim najveće hrvatske klubove. Najviše sam ipak bio ogorčen kada mi nisu dali da vodim selekciju Prve hrvatske lige kada je igrala protiv hrvatske reprezentacije – zaključio je Stanko Mršić.