Braća Žugaj i Božo Starčević, hrvački olimpijci iz Londona i Rija, sretni su što i u njihovu gradu postoji turnir najviše svjetske klase kakav je Zagreb Open.
– Golema je stvar imati ovakav turnir. Mi stalno gostujemo u Azerbajdžanu, Gruziji, Rusiji, Iranu, SAD-u... i nastupamo pred punim dvoranama, a da u tvom gradu ljudi i ne znaju tko si – ističe naša hrvačka uzdanica Božo Starčević.
Trebao sam biti OI pobjednik
A u hrvačkom svijetu Božo će ostati zapamćen kao borac koji je bio žrtva najproturječnije sudačke odluke na posljednjim Olimpijskim igrama. Mnogi, a među njima i olimpijski pobjednik iz 1984. Vlado Lisjak, drže da mu je u olimpijskom polufinalu ukradena pobjeda nad kasnijim pobjednikom Romanom Vlasovom.
A slika najveće nepravde u karijeri mu se još vraća u misli:
– Kada se nekad noću probudim, u toj potpunoj tišini prođe mi kroz glavu da sam trebao biti olimpijski pobjednik, u najmanju ruku olimpijski doprvak. No, suci su odlučili tako, a ja sam napravio sve što sam mogao. To što su suci odlučili pobjednika i prije borbe prljava je strana sporta.
Neki moćni ljudi ukrali su mu san i zatrli njegov znoj, krv i suze.
– Kada se borite s borcem koji juriša na drugo zlato, koji je trostruki svjetski i dvostruki europski prvak, i kada pri tome izvedete nešto što je jako rijetko i na treningu, a suci vam to ne priznaju jedina vam je zadovoljština da živimo u 21. stoljeću i da svi ljudi to mogu vidjeti na internetu
Kad kaže da je izgubio unaprijed, Božo ne misli samo na autoritet suparnika nego i na autoritet nacionalne federacije (Rusija).
- Vlasov je došao po zlato, on je dijamant ruske vrste, i sve drugo za njega bi bio neuspjeh. Već u prvom kolu protiv Južnokorejca Kima, koji mu je trebao biti najteža prepreka, navlačilo se za Rusa a u polufinalu sa mnom valjda nisu očekivali probleme. Ipak, stavili su suca iz bivšeg SSSR-a, jednog Uzbekistanca, kojem su rekli da Vlasov mora u finale.
No, Starčević ih je svojim zahvatom sve šokirao.
- Sudac je meni najprije rekao da sam napravio nedozvoljen zahvat, a kada sam mu ja rekao da je dozvoljeno primiti protivnika za ruku i glavu, onda je rekao da je vrijeme isteklo. Kada sam mu rekao da nije, onda je rekao da je gotovo i da odem na poluvrijeme. Tada sam ja treneru Lukiću rekao da traži “challenge”, na što imamo pravo, ni to nam nisu dozvoliti. Talijanska sutkinja koja je sjedila za stolom, najprije je pokazivala da je tuš, jer njoj prije borbe očito nisu objasnili što treba činiti, a nakon minute niti ona to više nije pokazivala. Pola sata kasnije mi se ispričala, no što ja sada imam od toga.
Nažalost, čini se da borilački sportovi najviše ispaštaju zbog takozvanog sovjetskog lobija.
– Vidi se to u hrvanju, ali i u boksu. SSSR se raspao na 13 zemalja i svi oni obično su povezani jer se nisu raspali u ratu kao bivša SFRJ. Puno je sudaca iz tih zemalja i svi su oni u prijateljskim vezama i haraju borilačkim sportovima. No, ako nekog uspijete tuširati, što se dogodi možda jednom u 20 borbi, tada bi svima trebalo biti jasno što se dogodilo, no oni su i tu uspjeli nešto izmisliti. A borbu prije moje jedan je Norvežanin pobijedio sa zahvatom uslijed kojeg mu je protivnik također pao u nesvijest, a kada je tako čovjeka se probudi, no on borbu gubi.
Imam bolji društveni status
Božo ističe da ga nakon Rija ljudi ipak drugačije gledaju.
- Kad sam se vratio kući osjetio sam da sam dobio neki bolji društveni status.
Koliko s tim statusom privređuje mjesečno?
– Ja sam prvostupnik na KIF-u, usmjerenje hrvanje, i radim kao trener u Metalcu, na pola plaće. No, imam ja i stipendiju od HOO-a i SSGZ-a, a uključen sam i u pričuvni sastav MORH-a pa skupim mjesečno između 10 i 12 tisuća kuna. No, to će biti tako samo dok sam rezultatski uspješan. Da sutra slomim nogu, sve bi se promijenilo. Ne bih bio kruha gladan, ali ne bih mogao niti išta zaraditi.