Bio je petak, vruća ljetna noć, Hrvatska na milimetar do polufinala nogometnog Eura. Slaven Bilić završio je u kaznenom prostoru Turaka, želio je ljubiti strijelca Ivana Klasnića. Nije smirio momčad, a Senturk je oživio židovsku poslovicu "dabogda imao pa nemao".
Mislio sam, nikad više. No, nemam sreće. Nedjelja, kraj travnja, dvije godine kasnije. Do tada impresionirani Bogdanović pogodio je tricu, 74:72, otrčao u buket ekstaze suigrača i trenera. Velimir Perasović raskrilo je ruke, slavio je, misleći da je kraj.
Kada je vidio 0,6, kada je vidio da Kecman prima loptu od suca, vikao je, skakao, no nitko ga nije čuo. Svi su mislili, eto, napokon, nakon 23 godine, jedan, pa bio to i regionalni trofej, ostaje podno Sljemena.
Lopta je otišla pod krov dvorane, još je bilo civila na parketu, a lopta je proparala mrežicu. Jednom u životu. Ako imate sreće, a ja je nisam imao.
– Ne može ovo biti, vrijeme je isteklo, sad će sve poništiti – vikala je nepoznata žena u vipu, nadajući se da je ipak sanjala.
NLB trofej i prsteni četvrti su put Partizanovi. Šteta što Peras nije ništa naučio od svog Splićanina Bilića. Muk i suze, šokantni porazi slika su naše košarke. Koja se, eto, ipak vratila u Zagreb.
Trideset tisuća u dvije večeri, kao zalog državi i gradu, sponzorima da ožive Cibonu. Vukovi, bili ste veliki, prokletih 0,6 sekundi da budete najveći.
Nema što Perasović učiti od Bilića. Bilić još nije shvatio gdje je pogriješio, a Perasović nije napravio grešku. Sve je napravljeno kako treba zadnja minuta produžetka trajala je čitavu vječnost, i kad su svi mislili da je Cibona izgubila 25 sekundi do kraja desilo se čudo i preokrenuše rezultat u svoju korist. Trica za zvikom sirene je peh, i on tu nije mogao ništa učiniti. Perasović je napravio što je trebao napraviti za nešto više nije bilo vremena. Bilić nije sve napravio iako je još imao vremena samo ga je potrošio na svoju glupost i prepotentnost. Ogromna je razlika između njih dvojice i u košarci su treneri naučili na ovo. Pitanje je koliko bi se slavilo da je pisalo 3 sek. Ja prvi sam mislio da je vrijeme iscurilo.