Šteta što Šuker nije svratio, bilo je lijepo u Varaždinu

Bio je to spektakularni završetak velike sezone koju ćemo dugo pamtiti, veličanstveni bis dva maratonca koji su se 35 kola borili na život i smrt, a onda došli u Varaždin da u finalu Kupu odigraju posljednji tango. Pustimo sad pasionirane taktičare i stroge analitičare...

Bila je to predstava kakvu smo zaslužili za kraj. I u njoj je Rijeka, najveća Rijeka koju smo gledali, još jednom potvrdila da je za klasu bolja od ovog Dinama. I ne samo to. Potvrdila je da je to jedna od najboljih škvadri koja je hodala HNL-om u 25 godina lige.

Miris velike utakmice osjetio se već na izlazima iz Zagreba prema Varaždinu. Jedna izgubljena titula i šampionska pjesma Riječana usred Maksimira bila je dovoljna da se probudi plava strast, kolone navijača Dinama krenule su prema Varaždinu u kojem prvoligaški nogomet već godinama ne živi, ali duh se nije izgubio.

Na Herjavčevu ljepoticu plave je u misiji spašavanja sezone došao podržati i bivši trener „Zoki od Arabije“, a ugledne goste dočekivao je Varteksov Michelangelo Davor Vugrinec. Navijački derbi koji je krenuo odmah nakon prvog Vučemilovićevog zvižduka bio je na razini najboljih engleskih hramova, dvije najbolje hrvatske momčadi zaslužile su spektakularno ozračje u kojem su tekle prve minute dvoboja...

Vjerojatno je i predsjednik HNS-a Davor Šuker bio zadovoljan... Ako je to negdje gledao. Šteta što nije svratio, bilo je lijepo bez obzira na Dinamov poraz. Možda na superkup dođe. Boysi na istočnoj tribini nisu stajali s pjesmom, Armada je odgovarala s „Forza Rijeka, nek’ zaori se“ dok su njihovi ljubimci na terenu pokazivali da su se otrijeznili od silnih slavlja.

Vidjelo se koliko je Dinamu stalo da vrati Rijeki za prvenstvo, Zdravko Mamić jurio je u poluvremenu tribinom brže od Schildenfelda, što više i nije tako teško, pa nije ni stigao vratiti se na vrijeme da vidi Rijekin gol za 2:1. No, drama je za njega tek počinjala.

Kekova trupe krenule su u šampionski marš varaždinskim terenom dok je jedan bijesni Dinamov napadač na rubu ograde vikao Ivajlu Petevu da se gubi zauvijek. Nije bratko jedini krivac, mada ne može pobjeći od dijela svoje krivnje. No, možda zapravo i nije imao šanse. Ova Rijeka, Kekova Rijeka, veća je od svih u Hrvatskoj, zaustavljiva samo kad si malo popije. Neka, zaslužila je novu feštu, zajedno s navijačima koji su živjeli s njom ovu antologijsku sezonu...