Došao je i taj dan, neki su ga nazvali i dan D, kada bi se trebali sastati čelnici Dinama i još uvijek aktualni trener Dinama Nenad Bjelica.
Dan je to u kojem bi trebalo početi “razdruživanje” jer je prilično jasno da dalje više ne mogu zajedno.
No možda to neće biti i zadnji dan, možda to tek bude dan A, u kojem će početi razgovori, u kojem će svaka strana na stol staviti svoje ideje o razdruživanju i mirnoj reintegraciji (odšteti), a nije isključeno da će se tražiti pokoji dan time-outa, iako je moguće da sve bude i brzo gotovo, kao što su se brzo dogovorili kad je dobio poziv Zdravka Mamića i dojurio u Dinamo.
Vratio je navijače na tribine
No, kako bilo, ne vidimo način da se suradnja nastavi i Dinamo će, kad se jednog dana nastavi rad na travnjacima, krenuti s drugim trenerom, po svemu sudeći Igorom Jovićevićem, dosadašnjim trenerom B momčadi.
Dinamo će se oprostiti od Bjelice, od trenera koji je napravio sjajne stvari od tog svibnja 2018. godine kada je preuzeo klupu plavih. I zauvijek će ostati zapamćen po onome što je napravio u tom razdoblju.
Ostat će upisan u povijest kao trener koji je nakon 49 godina čekanja odveo Dinamo u europsko proljeće, bili su to najljepši dani za navijače plavih. Da, bilo je i prije velikih utakmica, pa i većih suparnika od tih protiv kojih je Bjelica maestralno vodio Dinamo u Europskoj ligi, ali bilo je i puno manjih pa Dinamo nije uspijevao proći skupinu i dočekati proljeće.
Bjeličin je Dinamo u skupini u kojoj su bili Fenerbahçe, Anderlecht i Spartak Trnava bio pobjednik, otišao u proljeće. I tamo izbacio Viktoriju Plzenj, stigao do osmine finala i dviju “knap” utakmica protiv Benfice, od koje je ispao u lisabonskim produžecima.
Ispalo je tako i bolje za plave što nisu prošli Young Boyse u kvalifikacijama za Ligu prvaka iako su nešto manje zaradili. No vratilo se nogomet u Maksimir, vratili su plavi igrači i Bjelica navijače. A onda sezonu kasnije ušli u Ligu prvaka i do posljednje minute bili su “živi”, imali su u rukama prolazak skupine u kojoj su još bili Manchester City, Atalanta i Šahtar. I uvijek ćemo žaliti za tom utakmicom s ukrajinskim velikanom, imali su plavi 3:1 samo nekoliko minuta prije kraja i na koncu s 3:3 ispali. No napravio je Dinamo velike stvari, a Bjelica je kao najveću istaknuo:
– Naša je najveća pobjeda povratak navijača u Maksimir.
>>>> BBB dobili bitku, na Valentinovo 2000. vraćeno ime Dinamo
Bili su to dani kad se u redovima od zore čekalo da se otvore blagajne za europske utakmice.
Svi ti rezultati Dinama, ali i njegove igre podignuli su i ugled maksimirskog kluba, ali i vrijednost igrača. Malo tko je od nas baš jako vjerovao u igrače kao što su Petković, Oršić, Dilaver, Kadzior... a on je, zajedno sa svim ostalim plavim dečkima, složio sjajnu momčad.
Uspio je održati dobru atmosferu u svlačionici koja je bila prepuna igrača, nije bilo nikakvih pretjeranih iskakanja, izražavanja nezadovoljstva.
Uveo je i novost u naš nogomet, nitko prije njega nije od utakmice do utakmice promijenio svih 11 igrača, a on je i s tim rotacijama uvjerljivo osvojio naslov prvaka. Odnosno dva, jer i ovo prvenstvo, kad i ako bude nastavljeno, može se njemu pripisati jer je odmakao 18 bodova drugoplasiranoj Rijeci.
Digao Olma, Petka, Oršića...
Kod njega je Dani Olmo sazrio kao igrač i prodan je za 20 milijuna eura, što će možda još znatno narasti s bonusima, kod njega je Livaković postao prvi vratar reprezentacije, Petković je postao reprezentativac, kao i Oršić, bio je i Perić na Dalićevoj listi dok se nije ozlijedio.
I mogli bismo sad nabrajati još puno toga dobroga što je napravio Bjelica. Uz to što je imao minimalni broj “kikseva”, ostat će upisan zlatnim slovima. I zato se, ako se već od njega Dinamo mora ili želi rastati, to treba napraviti na gospodski način.
Ovo je još jedan primjer perverzije naše civilizacije, da jedan trener za otpremninu dobije iznos veći od 30 plaća premijera države koji radi lavovski posao sa ogromnom odgovornošću za jedan narod. I sada bismo ga trebali žaliti. Sličnih primjera i znatno perverznijih ima diljem svijeta.