S njim nikada nije dosadno. Igor Štimac jednostavno je takav, stotinu puta napisali smo da nema sredine, nema indiferentnosti. Štimca se ili voli ili mrzi, palac je gore ili dolje, nikada u sredini. Takav je, što god radi, to u trenu postane najvažnija pozicija na svijetu.
Uvijek težim putem
Kada je bio predsjednik Udruženja prvoligaša činilo se da samo ta funkcija postoji u hrvatskom nogometu, a danas gotovo i ne znamo tko obnaša tu funkciju. Tako je i s izborničkom funkcijom, koja, istina, sama po sebi nosi veliki interes. Ali, sa Štimcem i ona postaje posebna. Nije tu ni punu godinu, u ovo vrijeme prošle godine Hrvatska je na EP-u igrala pod vodstvom Slavena Bilića i nije se osramotila, ali ni postigla neki poseban rezultat. Odmah na startu Štimac je krenuo žestoko, pokušao je promijeniti sustav igre, Hrvatsku je doveo u Split, u stožer je uključio Alena Bokšića, Krunu Jurčića i Igora Tudora. No, premijera je donijela poraz od Švicarske. Shvatio je izbornik tada da i s igračima treba malo labavije.
– Nikada mi u životu ništa nije bilo lako, naviknuo sam se na uspone i padove. Idem svojim putem, znam kako ću – najavio je Štimac.
Kvalifikacijski start bio je kao iz snova. Makedonija je dva puta pala, protiv odlične Belgije u gostima izvukli smo bod, Štimac je živio krasne dane. Postao je "Facebook-izbornik", okrenuo se izravnoj komunikaciji s navijačima. Ionako je stalno pod povećalom, sada se otvorio i u virtualnom svijetu, svaki Štimčev korak, kao u nekom "Big Brotheru", bio je popraćen. Lijepa priča nastavila se i u proljeće, arhivirao je Južnu Koreju, pred punim Maksimirom razbio Srbiju, vratio se uzdignutih ruku iz Walesa.
– Znam koje se opasnosti kriju na kraju sezone. Tada su se gubili odlasci na velika natjecanja – upozoravao je uoči dolaska Škotske. U međuvremenu je ostao bez Jurčića i Tudora, jedan je postao trener Dinama, drugi Hajduka, a u stožer je priključio Mišu Krstičevića. Reprezentaciju je odveo u Međugorje, u Hercegovini je nastala histerija ljubavi, ali Gordon Strachan uzeo nam je bodove. Bio je to pravi šok.
– Nismo ni u čemu pogriješili, bio je to jednostavno dan kada nikomu ništa nije išlo – i danas ponavlja Štimac.
Na kraju je došao i poraz od Portugala. Nitko ne voli gubiti dva puta zaredom. Nije važno što je s druge strane bio Cristiano Ronaldo.
U ovih godinu dana Štimac je donio puno toga, u reprezentaciju ubacio Matea Kovačića, uzeo je Bosni i Hercegovini Alena Halilovića, dragulj koji još treba izbrusiti.
Tvrdoglavi izbornik
Štimac kao Štimac, uvijek je bio takav, ima tvrdoglave ideje, poput Sammira. Uvjeren je da će mu donijeti kvalitetu, potez. Brazilac to još nije pokazao, ali poznavajući Štimca, neće posustati. Usporedo s vođenjem momčadi Štimac se pokušava otrgnuti od činjenice da su ga na čelo reprezentacije postavili Davor Šuker i Zdravko Mamić. Stalno nekomu mora dokazivati da mu Mamić ne servira igrače.
– Sammira su sami igrači i treneri izabrali za najboljeg igrača HNL-a. I kako ga onda ne bih pozvao – objašnjavao je Štimac i prije neki dan u Ženevi.
Sada je pred drugom godinom mandata, u studenome bit će ili slavljen ili bivši. Nema kod njega sredine. Ili idemo u Brazil ili Štimac odlazi.