Igor Štimac nije spavao cijelu noć nakon poraza od Škotske. Dan nakon izgubljene bitke razgovarao sam s njim u hotelu As koji se nalazi usred šume u središtu Zagreba. Tamo je sve podređeno reprezentaciji u kojoj je Štimaca neosporni šef. Jedva sam nagovorio osoblje hotela da ga prekine dok je on pio kasnojutarnju kavu. Iako je dobro skrivao svoje razočarenje, ipak se moglo osjetiti da mu je ovaj poraz načeo veliko samopouzdanje. Štimac je vrlo zahvalan sugovornik jer se izražava jasno i bez okolišanja.
Je li vas šokirao rezultat?
- Naravno da jest. Imali smo fantastičnu priliku osigurati mirno, toplo ljeto i to smo propustili napraviti. Ali bavimo se sportom koji se sastoji od pobjeda i poraza. A oni koji ne nauče prihvaćati poraze ne mogu nikada biti šampioni.
Još se jednom pokazalo koliko je motivacija bitna.
- Motivacija je jedan od bitnih faktora, no bitnija je od motivacije dosljednost u provođenju postavljenih zahtjeva, preciznost u ispunjavanju tih zahtjeva te dogovora koji se postignu i koji bi se trebali provesti tijekom utakmice.
Kako se vi nosite s ovim stresnim situacijama? Kako ste proveli noć nakon poraza?
- Razmišljajući i analizirajući. Silna se energija utroši u pripremu utakmice, a i sama utakmica toliko iscrpi čovjeka da san ne dolazi na oči cijelu noć. Naravno, razlika je u tome što je nakon pobjede to stanje zadovoljstva, a nakon poraza zabrinutosti. Jer ja sam na takvoj poziciji da moram biti odgovoran, pozicija je to o kojoj ovisi radost hrvatskog puka i hrvatskih navijača.
Normalno je da se čuju zvižduci kada se izgubi utakmica ili kada se loše igra. Međutim, vama su zviždali i kada ste dobro igrali?
- Tko?
Pa jedan dio publike.
- Oni imaju svoj razlog zašto nas ne prihvaćaju iako je to čudno. Nigdje drugdje, koliko ja znam, nije primijećeno nešto slično. Ali ne zamaram se time, nemam vremena. Draže mi je što je onaj veći dio publike pozitivan i što daje podršku. Taj zvižduk trebamo prihvatiti stoički jednako kao što prihvaćamo pljesak kada pobijedimo.
Jesmo li mi u Hrvatskoj megalomani kada je riječ o nogometu? Nije baš normalno da je Hrvatska četvrta reprezentacija na svijetu.
- Ha, ha (jedini pravi osmijeh tijekom intervjua, op. a.). Gledajte, da nismo takvi, ne bismo vjerojatno postizali takve uspjehe. Ne bih to nazvao megalomanijom, nego neuravnoteženošću i nevjerojatnom oscilacijom u stavovima nacije jer mi smo vjerojatno prvaci svijeta u tome kako u kratkom vremenu od euforije pasti u depresiju.
Prije nekoliko dana najavili ste da ćete predstaviti Halilovića. Je li to možda bila vaša pogreška?
- Ja sam ga predstavio. Ja sam ga pozvao u reprezentaciju.
Niste mislili na to da će zaigrati?
- Da smo u petak imali drugačije uvjete tijekom utakmice, vjerojatno bih ga gurnuo u vatru, da malo osjeti što znači igrati na ovoj razini.
To vas pitam zato što mi se čini da ste i vi bili sto posto uvjereni da neće biti problema sa Škotima.
- Pa, gledajte. Ja sam inzistirao na ozbiljnosti u toj utakmici, upozoravao na to da su ovi Škoti koji dolaze nama potpuno drugačiji od onih koji su izgubili dosadašnje susrete. Međutim, od prvog dana počela se stvarati medijska slika, zbog otkaza koje su pojedini Škoti dali svom izborniku, kako dolazi desetkovana momčad, što uopće nije istina. I počeo se stvarati dojam da će utakmica biti lagana, što je od početka bilo pogubno.
Brak ne treba degradirati
Nogomet se može usporediti s novinarstvom. Čitatelji uvijek osjete kada nešto radite sa srcem i po svojoj savjesti, a kad možda radite po nečijem naputku. Tako i po izboru reprezentativca publika osjeti kada je to pravi izbor, a kad su u pozadini menadžersko-poslovni interesi?
- Ne može to nitko sa strane osjetiti jer nitko ne zna koga boli mišić, u kakvoj je tko formi, tko može izdržati 90 minuta, osim nas koji radimo s njima. To su subjektivna promišljanja. Na žalost, kriza u društvu navodi ljude isključivo na negativna razmišljanja. Mi se stalno u hrvatskome društvu bavimo urotama. A kako smo do sada osvojili 16 bodova? Nekorektnim radom, nepravednošću, čime?
Dojam je u javnosti da je postavljanje Sammira i Halilovića vraćanje nekakve usluge Mamiću.
- I Šimunića, i Vide, i Ćorluke, i Modrića, i Lovrena, svih. A tko da nam igra? Imaju li ti što su pametni neka bolja rješenja. Neka kažu tko su ti bolji. Ma koga god pozovemo, ti pametnjakoviću nađu svoju režiju zašto je to tako, da je to nečiji interes. Dinamo je uvjerljivo najbolji klub u Hrvatskoj, a nama je nelogično kada se zovu igrači iz tog kluba. Ja se moram prekrstiti kod takvih spočitavanja.
Kakav je sada vaš odnos s Mamićem?
- Korektan.
Što to zapravo znači? Vi ste dobri suradnici?
- Nemamo u kojemu dijelu biti suradnici. On je kao izvršni predsjednik Dinama član Izvršnog odbora HNS-a, a ja sam profesionalac u Savezu. Ja sam zaposlenik, no imam odgovornost za reprezentaciju. Na toj me poziciji ne drži ni Mamić ni bilo tko drugi, nego samo rezultat.
A oni vaši, najblaže rečeno, verbalni sukobi prije nekoliko godina kada ste se kandidirali za predsjednika HNS-a? Je li to stavljeno na stranu?
- Jest. Da nije stavljeno na stranu, ne bi bilo ovog angažmana. Rekao sam već nekoliko puta, mislio sam da to znate, da sam ja svima sve oprostio.
A jesu li vama svi sve oprostili?
- Ne znam kako su oni odgajani. U kojemu svjetonazoru i što je ono što nose u sebi. Ja sam to napravio. Međutim, mene zabrinjava nešto drugo, što vidim da kod nas ima puno više onih koji zamjeraju to što sam oprostio Zdravku, a indiferentni su prema tome što sam oprostio i pomirio se s Mihajlovićem, što je vrlo indikativno.
O vama kruže priče da niste uvijek bili takvi. Kad se dogodila ta promjena?
- Sazreo sam. Kad je čovjek mlađi, onda je sigurno temperamentniji, hitriji je u donošenju odluka, s godinama dolazi sazrijevanje i iskustvo. Često nas nešto iziritira, naljuti pa se u nama probudi srdžba, a mlad se čovjek ne uspije kontrolirati u takvim situacijama.
Znači, znali ste burno reagirati?
- Bilo je situacija. Brz jezik ili sukobljavanje s nekim. Kasnije, kada promisliš, zbog nebitnih stvari.
Koliko vam u toj samokontroli pomaže vjera.
- Jako puno. Jako puno.
Zašto ste dali potpis za brak koji je pokrenula inicijativa U ime obitelji?
- Zato što podržavam tu inicijativu.
Zbog toga su vas i napadali.
- Zašto bih od bilo koga normalnog bio izložen kritici zbog izražavanja svoga mišljenja. Pa gdje mi to živimo?
Ali činjenica je da je to prisutno u hrvatskome javnom životu?
- Očito je prisutno. Neki misle da svi moramo misliti isto. Svatko u Hrvatskoj ima pravo na svoje mišljenje i na izražavanje tog mišljenja. Nisam primijetio da bilo koga vrijeđa inicijativa U ime obitelji i da bilo koga degradira. Kao vjernik smatram da brak ne treba degradirati, da je bračna zajednica i obitelj temelj ovoga društva i da to treba čuvati. Ali ne mislim da treba osporavati prava drugima, no ta prava se ne moraju staviti u kontekst bračne zajednice.
Drugim riječima, prava za gay zajednicu da, ali da se to ne zove brak?
- Zašto bi se to moralo zvati brak, da se to riješiti.
Svojedobno ste bili aktivni u politici i zapravo cijelo vrijeme koketirate s njom.
- Ne ja s njom, nego politika sa mnom.
Jeste li član neke političke stranke?
- Ne, samo sam odan Hrvatskoj.
Što mislite o stanju u hrvatskom društvu i politici? Vidimo da je kriza, koju vi dobro plaćeni sportaši možda i ne vidite.
- Kriza je morala općenito. Mislim da kod nas nije posrijedi financijska i gospodarska kriza, nego kriza morala u društvu, kriza duha.
Tko je, po vašem mišljenju, najodgovorniji za to?
- Najviše su odgovorni oni koji su vodili državu u posljednjih 20 i nešto godina, koji su nas doveli u ovo stanje. Krivi smo i mi koji smo ih birali jer smo im dali povjerenje, a oni ga nisu opravdali. Ali nije od nas nitko tražio da napravimo privatizaciju kakvu smo napravili, da opustošimo sve resurse koji su postojali u Hrvatskoj i da postanemo zemlja nezaposlenih.
Kada kažete da su krivi svi političari, mislite li na sve ili...
- Na sve jednako. Ne zanima me tko je koliko bio na vlasti. Na žalost, nitko nije ništa dobro napravio. Godinama smo sanjali hrvatsku državu, stvorili je, ali smo pokazali da je ne znamo voditi i razvijati.
Kako gledate na ovu današnju političku garnituru?
- Ne pratim to.
Jeste li s nekima prijatelj?
- Blizak sam sa svima bez obzira na to tko kome pripada.
Bili ste prije nekoliko mjeseci na prijemu kod premijera Milanovića. Kakav je dojam ostavio na vas?
- Dobar, jako dobar. Inače volim ljude sa stavom, volim ljude koji imaju liderske crte u sebi. On mi djeluje takav.
Imate li sličnih karakternih crta s premijerom?
- Ne poznajem ga toliko dobro.
Ali ono što vidite u javnosti?
- Tu sliku kreirate vi iz medija. Isto tako kao što su kreirali sliku o meni, koja je jedno vrijeme bila takva kakva jest. Prema tome, mogu suditi o nekome i uspoređivati ga tek kada ga dobro osobno upoznam.
Skrušeno priznam grijeh
Maloprije ste rekli da ste praktični katolik i vjernik. Kako se nosite s grižnjom savjesti?
- Skrušeno priznam svoje grijehe, suočim se s njima i trudim se da ih ne ponavljam. Mislim da je to jedini ispravan put. Najgore je onima koji misle da su bezgrešni.
To vas pitam i zato što ste se rastavili i sada živite u novom braku. Međutim, sad se ne možete pričestiti zbog toga. Smatrate li da bi i u tom smislu Crkva nešto trebala promijeniti?
- Moram priznati da mi je jako teško kada se tijekom svete mise događa pričest, a ja nemam više pravo na to. Ali tako je, ja na to ne mogu utjecati. To je pitanje za nekoga drugog.
Za vaše ponašanje u Splitu tijekom 1990-ih vežu se kontroverze. Što je tu istina?
- Na što konkretno mislite?
Pa na podmetanja bombi, na rabijatno ponašanje?
- Treba samo provjeriti od koga su potekle te priče i sve će vam biti jasno.
Koga u Hrvatskoj posebno cijenite izvan sporta?
- Antu Gotovinu. Žrtva koju je on podnio.
Je li vas iznenadila njegova promjena?
- On se nije promijenio.
Je li uvijek bio duhovan kao sada?
- Toliko ne znam i ne mogu to komentirati, ali uvjeren sam po ovome što sam vidio da mu je duhovnost i vjera dala dodatnu snagu da sve prebrodi i izdrži.
Nedavno sam bio u Metkoviću. Ponose se vama, ali se žale da ste ih zaboravili. Kažu da biste mogli češće dolaziti i malo pomoći.
- Ja sam u Metkoviću redovito, obiđem roditelje i prijatelje, ali ne šetam se po gradu. Nemam vremena šetuckati se okolo da bi me neki vidjeli. Imam prioritete. A možda je nekakva druga aktivnost, o kojoj su eventualno mislili vaši sugovornici, izostala posljednjih godina upravo zbog politike u gradu.
Sada ćete se više šetati kada Jambo nije gradonačelnik?
- Da, sada ću se više šetati.
Znači, pomoći ćete novom gradonačelniku dr. Petrovu i njegovoj ekipi?
- Apsolutno. Koliko god bude trebalo.
>> Štimac: Rođeni sam pobjednik i uvijek ću stati iza Sammira!
>> Štimcu za Portugal otpalo šest igrača, pozvao Igora Bubnjića
>> Štimac: Rođeni sam pobjednik i uvijek ću stati iza Sammira!