Nakon dva tjedna boravka u Zagrebu, gdje je sparirao s Cro Copom, najjači američki Hrvat Stipe Miočić otputovao je iz Zagreba pun dojmova. Ne samo zbog žestokih sparinga sa svojim nekadašnjim uzorom nego i zbog doživljaja na maksimirskom stadionu.
– U subotu sam gledao utakmicu protiv Norveške, svoju prvu hrvatsku utakmicu uživo, i moram vam reći da sam oduševljen. Skakao sam kod svakog pogotka, ali i svake prilike. Utakmicu sam gledao u društvu Mandžukićeve obitelji jer mi je on dao pozivnice za ložu. Od Marija sam dobio i njegov dres s potpisom, a ja sam uzvratio s nekoliko svojih majica "The Firefighter" – kazao je Stipe prije odlaska iz Hrvatske.
Dovest ću i curu i majku
Razgovarali smo u apartmanu u Novoj galeriji, u prostoru u kojem ga je ugostio njegov domaćin Mirko Filipović. Cijelo vrijeme boravka u Zagrebu pri ruci mu je bio njegov menadžer za Europu Anthony Obradović, a posljednjih tjedan dana uz njega je bio i njegov američki menadžer Greg Kalikas.
– Oduševljen sam s Hrvatskom i Zagrebom. Ovdje se nekako posebno dobro osjećam. Ljudi su nekako drugačiji nego u Americi, jako su ljubazni. Imam osjećaj da je to stil života koji bi mi odgovarao. Zato ću ovo ljeto svakako opet doći i dovest ću majku i djevojku. Majka je iz Karlovca, a u Hrvatskoj nije bila od 1969. godine i za nju će to biti jako emotivno. U Cro Copovoj privatnoj podrumskoj dvorani u Borčecu, na Zelenoj magistrali, Miočić je bio objeručke prihvaćen od svih članova Cro Copova tima. Svi su bili zatečeni njegovom jednostavnošću, pa tako i Mirko Filipović i njegov boksački trener Stipe Drviš koji su ga stalno uvlačili u svoje smicalice, čemu se američki Hrvat nije odupirao.
Prihvatio ga je i Mirkov četverogodišnji sin Filip koji ga je stalno "mlatio".
– Klinac je sjajan, valjda je htio da me što više izmori prije no što spariram s njegovim tatom.
S obzirom na to da nozi ima istetoviran hrvatski grb, a kockaste motive ima i na svojoj promotivnoj majici "The Firefighter", poželjeli smo nešto čuti o njegovu djetinjstvu u hrvatskoj zajednici u Clevelandu.
– Sjećam se nedjeljnih odlazaka u hrvatsku crkvu, ali i hrvatskih vjenčanja u Hrvatskom domu. U Clevelandu živi veliki broj iseljenih Hrvata pa se tamo održavaju i hrvatski piknici. Nažalost, kako sam odrastao sve više sam se bavio sportom, pa sam na tim skupovima boravio sve manje. Ipak, još uvijek imam hrvatske prijatelje, ali i rođake s kojim se ponekad vidim.
Na ulici nisam dobro prošao
Kako to da ne zna hrvatski jezik, a odrastao je u hrvatskoj obitelji.
– Moji roditelji su se zarana rastali, pa sam ja odrastao s majkom koja je srećom nastavila komunicirati s ocem pa nije bilo nikakvih trauma. No, kako baš nisam bio najbolji u školi, majka me je prestala opterećivati s hrvatskim jezikom kako bih se više posvetio učenju na engleskom.
Stipe se ne sjeća svoje prve tučnjave na ulici, no posljednju dobro pamti.
– Sjećam je se jer sam jako loše prošao. Imao sam 12 godina i provocirao sam klinca od 14 godina, čak sam ga polio vodom pa me izmlatio. To je bila moja posljednja stvarna tučnjava na ulici. Zapravo, ja se tako ne volim tući, a ako se netko u baru baš hoće potući sa mnom, ja mu platim pivo i raziđemo se u miru.
Jesu li te dječačke batine bile razlog da je počeo trenirati hrvanje?
– Ne, nego zato što se volim natjecati. Jedan me trener pozvao da to probam i kako mi je dobro krenulo, u tome sam i ostao, hrvao sam se i u srednjoj školi i na fakultetu.
Prvi sport koji je počeo trenirati bio je bejzbol, a na koncu je bio toliko dobar da su ga počeli pratiti i profesionalni klubovi.
– Krenuo sam sa 8-9 godina i trenirao do svoje dvadesete. Da me je netko draftirao, danas bih vjerojatno igrao bejzbol, no kako se to nije dogodilo, ja sam ostao borac. Tako je, valjda, sudbina htjela.
Kako je pak došlo do izbora posla?
– Imao sam neke prijatelje na koledžu koji su pohađali vatrogasnu akademiju i školu prve pomoći, govorili su mi o tome i meni se svidjelo. Uostalom, kao klinac sam htio biti netko u uniformi, policajac, vatrogasac...
A profesionalni vojnik?
– A to ne, protiv toga je svim svojim bićem bila moja majka.
Volim pomagati ljudima
Koliko je trajalo njegovo obrazovanje za vatrogasca?
– Na vatrogasnoj akademiji sam izabrao školovanje od 10 tjedana, tri nastavna dana tjedno, a škola prve pomoći trajala je oko godinu i pol.
Često zna reći da posao vatrogasca ne bi napustio ni da postane svjetski prvak i da postane potpuno financijski neovisan.
– To je dobro plaćen posao, no ja ga volim ponajprije zato što volim pomagati ljudima.
Koliko je puta nekome spasio život?
– Primjenom tehnika prve pomoći to se zbilo jednom i bio je to nevjerojatan osjećaj. Puno intenzivniji čak i od pobjede u nekom vrlo važnom i teškom meču. Što ima bolje od toga da nekome spasite život?
S obzirom na to da je u Zagrebu proveo dva tjedna, je li zbog toga morao tražiti godišnji odmor ili...?
– Kako je to meni povremeni posao, ja dobrim dijelom mogu birati kada ću raditi smjene. Dakle, ja mogu izabrati takav raspored da ne radim dva tjedna i da onda to nadoknadim.
Budući da po povratku odmah počinje pripreme za dvoboj s Markom Huntom (10. svibnja), hoće li se posvetiti samo treniranju?
– Ne, radit ću čim se vratim. Neće to smetati mojim pripremama za Hunta, pa tako radim cijelu karijeru.
Hoće li se tome protiviti njegova djevojka? Hoće li ona biti zakinuta?
– Ona se na to već naviknula. Uostalom, ona je medicinska sestra, također voli pomagati ljudima i vrlo je dobra u tome.
>> Evo kako je bilo na žestokom sparingu Cro Copa i Stipe Miočića!