Hrvatsku bi trebao voditi trener kao što je Ćiro Blažević

Klinac od pet i pol godina usred treninga povikao je: “Treneru, treneru, mogu li braniti?”. Trener ga je pustio, a ponosni tata se smješkao. Mali je Franko, a tata je Stipe Pletikosa. Vratarska loza mogla bi se nastaviti. Uživa Pletikosa (36) u druženju s obitelji.

– Blizu sam kraju karijere, nije još službeno. Imam kombinacije s Amerikom, čeka se moj pristanak, još se lomim. No, najbitnija mi je kvaliteta života i blizina kuće. S druge strane, to je izazov. Uskoro ću se odlučiti. Nije mi teško reći da mi je karijera gotova. Obitelj mi je prva. Ali sigurno ću ostati u nogometu – kaže Plete.

Ostvarili su mi se snovi

A prije bilo kakvih odluka bit će poseban gost na utakmici Rusija – Hrvatska u Rostovu. Tamo na Donu ima status legende, bio je kapetan i kada je odlučeno da će Rusija ugostiti kockaste odmah su mu se javili iz kluba.

– Drago mi je što su me pozvali. Mobitel mi se užario otkako je objavljeno da igramo u Rostovu. Javio sam se HNS-u, odmah su me primili u zrakoplov.

Te četiri godine u Rostovu rado mu dolaze u sjećanje.

– Sjećanje na Rostov je čudesno. Oproštaj koji su mi napravili bio je prepun iskrenih emocija. To samo Rusi mogu napraviti. Dani u Rostovu spadaju u ljepši dio moje karijere.

Ako se rado sjeća Rostova, što onda reći za reprezentaciju, od koje se oprostio nakon SP-a u Brazilu. Pletikosa je igrao za sve mlade selekcije i za A-reprezentaciju. Ukupno je odigrao 153 utakmice, od čega 114 u A-selekciji.

– Lagao bih kad bih rekao da me reprezentacija više ne vuče. Debitirao sam 1999., ali u reprezentaciji sam praktički od 1991. Ona me izgradila kao čovjeka.

Prošao je gotovo sve izbornike, nije ga bilo u onim prvim danima i sada kada je tu Ante Čačić.

– Kod svih sam branio, debitirao sam kod Ćire. Kada je kraj karijere tu, rado se sjetim da nije bilo nijednog konflikta s trenerima, igračima, ljudima iz HNS-a.

Nije dvojio pri izboru najdražeg trenutka.

– Debi na utakmici s Danskom 10. veljače 1999. na Poljudu mi je poseban, bila je tu još generacija vatrenih s Bobanom na čelu. Hajduk i reprezentacija, o tome sam maštao kao dijete. Snovi su mi se ostvarili.

Ista je situacija i s najtužnijim trenutkom.

– Vjerujem da je cijeloj generaciji utakmica s Turskom na EP-u u Beču najtužniji trenutak u karijeri. Bili smo spremni stati uz bok vatrenima, znači da smo bili spremni za velike stvari. Sastav, ozračje, trener... Bili smo odlični, baš zbog toga mi je ta utakmica najtužniji trenutak u karijeri.

Veliki dio igrača iz te utakmice, Srna, Modrić, Rakitić, Ćorluka, Pranjić, Olić, još je tu. Osam godina kasnije, novi je EP.

– Imamo generaciju vrhunskih igrača. Znanje i kvaliteta nisu upitni. Kao navijač, nadam se da će Hrvatska otići do kraja. Izbornika Čačića nedavno sam upoznao, ne spada u trenere s bičem.

Želio je naglasiti neke stvari koje drži bitnima kada je reprezentacija u pitanju.

– Potkraj igranja za reprezentaciju shvatio sam da najviše ovisimo o ozračju oko nas. Jako je bitan trener, premda današnja događanja nisu u njegovoj domeni. Nadam se da će se do EP-a situacija promijeniti, najviše zbog igrača, koji daju sve od sebe za Hrvatsku. I kada pročitam da se ne žele boriti, mogu samo reći da su to gluposti.

Treba nam izbornik kao Ćiro

Pletikosa zna kakvog izbornika trebamo. Radio je sa sedmoricom i treba ga poslušati.

– Hrvatsku bi trebao voditi trener kao što je Ćiro Blažević. Bitno je da imamo izbornika koji zna usmjeriti igrače.

Dugo ga nije bilo, kakvim mu se čini HNL?

– Nevjerojatno koliko talenata imamo s obzirom na uvjete rada, no bez ulaganja i oni će presušiti. Danas više nema igre na ulici i to djeci nedostaje. U razgovoru s Pletom bilo bi grijeh ne spomenuti Hajduk.

– Drago mi je zbog Burića, vjerujem da će sezonu zaključiti dobrim rezultatom.

Najbolji prijatelj Igor Tudor je u PAOK-u.

– Bio sam kod njega, ima podršku vlasnika kluba i navijača, znači da dobro radi.

I za kraj – Slaven Bilić.

– Tipična hrvatska priča, kod kuće osporavan, vani hvaljen. Ne može biti slučajno to što stalno trenerski raste, od Lokomotive do West Hama.

>>Neka Mandžukić i Kalinić pokažu da mogu zajedno