Što će sad Jakobušić? Trener Hajduka je upitan, to povlači i druge, doznajemo što se događa

 'Ovo nije Hajduk.', bez uvijanja je sinoć na Šubićevcu poručio trener Hajduka Valdas Dambrauskas i preuzeo odgovornost za izgubljene bodove protiv Šibenika (1:1). Hajduk je vodio nakon predivnog gola oživjelog Jana Mlakara i nakon serije njegovih promašaja, kada mu je sjeo volej s ruba šesnaesterca, ali Dambrauskas je na kraju imao dramatičan finiš i ostao bez bodova. Koje je morao uzeti. I on sam uračunao ih je u plan do kraja polusezone, ali na Šubićevcu je unatoč vodstvu morao spašavati, ubacivati defenzivce i do zadnje minute grčevito braniti pobjedu, protiv Šibenika koji bi, da posjeduje veću kvalitetu, puno prije razbio onakav Dambrauskasov Hajduk na proste faktore. I ovako su im otkinuli bod, a Dambrauskas je danas, ni godinu dana nakon svog dolaska na klupu, u situaciji da spašava i posao.

Ne treba isticati koliki je Hajduk bio favorit na Šubićevcu, a zabio mu je njegov igrač na posudbi, koji je upravo u dolasku svog kluba imao najveću motivaciju, jer u zadnje vrijeme uopće ne igra, a trener ga je čak izbacivao s treninga. Nikako se Dolček na posudbi nije mogao povezati sam sa sobom, a onda ga je Hajduk vratio u život, Kao što je to napravio Osijeku, u još jednoj posebno bolnoj utakmici za hajdukovce ove sezone. 

Prijelomni dani za Jakobušića 

Posebno je važno bilo pobijediti u Šibeniku nakon uvjerljivih 5:1 protiv Belupa na Poljudu u prošlom kolu, bilo je izuzetno važno baš nakon te bučne proslave 17 tisuća navijača s igračima, koju je Lukša Jakobušić nijemo, i bez ikoga uz sebe, iz svečane lože dugo i zamišljeno promatrao. Je li i on tada, kao veliki broj navijača na tribinama, 'znao' da će Hajduk to preokrenuti? Je li Jakobušić imao plan B, ako padne Valdas Dambrauskas? Taj adut sigurno nije Slaven Bilić, kao što se oko kluba nagađa zadnjih dana, on nije ozbiljan kandidat. No, veći je problem to što micanje Valdasa pokreće cijelu osovinu, preko direktora Nikoličiusa, do samog Jakobušića. Već neko vrijeme jasno je da je ovo prijelomni period u klubu za predsjednika. .

Tri su ključne stvari o kojima pišemo od početka sezone: prva je ta da Hajduk cijele sezone nema pravu igru, druga da klupski brend Marko Livaja treba zamjenu i na terenu ali i u cijelom klubu, a treća da će Jakobušić vrlo skoro biti usamljen pred teškim odlukama. Kao što je sam stajao u loži, dugo nakon utakmice, dok su svi oko njega opijeno slavili. Imali smo već tada dojam da će se ta fotografija pokazati važnom, a pobjeda protiv Belupa, koji se na Poljudu raspao nakon crvenog kartona, gotovo pa slučajnom. Pokazalo se to već u Šibeniku, u utakmicama na kojima se dokazuje da si veliki klub.

Sve se još ovog trenutka može promijeniti, ali zasad je dojam da promjena prije Rijeke na Poljudu u idućem kolu neće biti, to nema ni previše smisla. Do iduće pauze Hajduk još igra s Istrom i dotad bi Jakobušić trebao znati kako diše svlačionica i kako s njima diše trener Dambrauskas.

Dojam je i da Jakobušić ne želi mijenjati, iako tvrde ljudi koji ga bolje poznaju da je upravo on tip koji bi trebao htjeti i tražiti smjenu. Malo tko stvarno zna koji će potez povući Lukša Jakobušić, to je danas ključno pitanje na Poljudu.

Kao u svečanoj loži nakon Slaven Belupa, on sad stoji sam samcat, uz čistačice i jednog zaštitara, na njemu je odluka, a ona se lomi najviše na direktoru Mindaugasu Nikoličiusu. Dambrauskas je njegov izum, on ga je doveo i promovirao, uspjehe su potpisivali u paketu. Čini se kako je Hajduk spreman dati Valdasu otkaz, ako ne ide drugačije, ali žele zadržati Nikoličiusa. Ovaj Hajduk, makar sad ne izgleda dobro, ali cijeli njegov nacrt, ključni igrači i osvojena titula, sva njegova struka, nalazi se u sportskom direktoru i njegovom timu. Dijelom tima smatra se i sam Jakobušić.

Sinoć na Šubićevcu, dugo se na polazak natrag spremala delegacija Hajduka, pred svlačionicom je Nikoličius sat vremena nešto tumačio, tražio odgovore. Sigurno je zgrožen s onim što je upravo vidio, jer svatko tko prati Hajduk je sigurno bio, zbog kriminalnih 20 i kusur minuta, pa i cijelog poluvremena koje je nešto najlošije što smo od Hajduka vidjeli unazad dugo vremena.

Zašto uopće mijenjati Vladasa? Samo je jedan dobar razlog za to 

Što će sad, dakle, napraviti Jakobušić? Ući će u svlačionicu, na neki način, ispitati može li Valdas podignuti ovu momčad. Ako ode trener, razgovarat će se sigurno i o ostalima. Lukša ima nešto povoljniju situaciju jer na njegovo mjesto nitko ne želi. Jer tko bi normalan to htio, biti na čelu Hajduka ili na njegovoj klupi, od koje bježi svaki pametan, iskusni domaći trener, znajući da će brzo biti upravo u ovakvoj situaciji u kakvoj je sad Valdas. Pitanje je i što Jakobušić nakon svega želi. Hajduk koji je deset bodova iza Dinama, u sezoni koja izgleda završeno za njih nakon sedam kola i u kojoj su ispali iz Europe prije grupnog natjecanja, to sigurno nije Jakobušićev plan ni Hajduk kakav želi. Potrebno se sjetiti sada što nam je odgovorio kada smo ga pitali koji je njegov osobni cilj i s čim bi on na kraju svog puta u Hajduku jednog dana bio zadovoljan kad se okrene iza sebe.

'Da, svi govorimo o naslovu, znamo da ga predugo nema, ali ako smo ovdje zbog naslova prvaka, idemo odmah kući. Ja želim nešto veliko u Europi, a vi recite da sam lud. Ali osobno ako me pitate ne bih bio zadovoljan s ničim. Uvijek je dobro dok je dobro ljudima i kad su ljudi zadovoljni', odgovorio je Jakobušić i time otkrio ponešto o sebi i Hajduku kakvog ga on vidi.

Zapravo je otkrio puno o tome dokad misli ustrajati, gdje je njegova prijelomna točka na ovom putu. I dok nema orkestriranih navijačkih napada, koji su bili standard u ovakvim situacijama, postavlja se pitanje zašto Valdasa uopće treba mijenjati. Osim ako nije pogubio sve konce s momčadi, a ne bude li prigodnih, ciljanih rovarenja, teško da je mogao sve u svlačionici izgubiti od Belupa do Šibenika, Valdas sigurno ne može jedini biti kriv za mjesto na kojem se Hajduk nalazi. To je Hajdukova realnost. No nitko ne zna kako nju vidi Jakobušić i koji će biti njegov potez sutra. Ili nakon Rijeke.