Što sada? Treba li hrvatskom sportu lex Cedevita?

Što za hrvatsku košarku znači spajanje Cedevite i Olimpije u jedan klub koji će igrati u Eurokupu, ABA ligi i slovenskom prvenstvu?

Nepobitna je činjenica da poslovno-sportskim potezom Emila Tedeschija Hrvatska ostaje bez jednog mjesta u ABA ligi i da je, kojim slučajem, Zadar izgubio u doigravanju od skopskog MZT-a, Hrvatska bi u najvišem rangu regionalnog natjecanja imala samo Cibonu.

Koliko god se trudili, taj novi klub Cedevita-Olimpija nećemo moći zvati hrvatskim. Možemo ga možda zvati slovensko-hrvatskim, pri čemu je, nažalost, ipak puno više slovenski nego hrvatski jer je lociran u Ljubljani, jer će igrati u prvenstvu Slovenije i kao takav morat će imati puno više (osam) slovenskih igrača nego hrvatskih, a Tedeschi je i pravo igranja u Eurokupu preselio na klub iz druge države.

Fiba će pomoći Ciboni

Ukupno gledano, Hrvatska je izgubila uredan, dobro organiziran i financijski stabilan klub, jedini koji je posljednjih godina igrao u Europi i u kojem su i prosječni hrvatski igrači mogli zaraditi novac kakav nigdje drugdje ne bi dobili. A s obzirom na Cibonino financijsko stanje, a ono je i dalje predstečajno, to će značiti i da će Zagreb prvi put u 30 godina biti bez kluba koji igra u nekom europskom klupskom natjecanju.

Doduše, Fiba je navodno spremna pomoći Ciboni izvjesnim iznosom, baš kao i HKS, no kako se Cibona ne želi odreći ABA lige, u Ciboni drže da ne mogu složiti momčad (s toliko igrača) koja bi mogla igrati u tri natjecanja istodobno. A to je lijepa prilika za Zadar, koji najavljuje veći proračun od Cibone, da ponovo preuzme primat u hrvatskoj klupskoj košarci. U Višnjiku već razmišljaju o Periću, Stipčeviću, Sobinu, već su se dogovorili s Uljarevićem, a dovode i talentiranog Palokaja.

A što je s hrvatskim prvenstvom? Što će biti s Cedevitinom franšizom u Zagrebu koja će se, pod novim matičnim brojem, zvati Cedevita Junior?

Cedevitin predsjednik Emil Tedeschi kazao je da bi volio da taj klub može igrati u najjačem hrvatskom klupskom natjecanju, ali i da je spreman, bude li to zbog propisa morao, krenuti i s nižih razina. A najniža razina na koju bi se Cedevita Junior mogla spustiti jest A-2 liga, a to je treći razred natjecanja, jer tu se ionako natječe Mladost, klub u kojem se već godinama razigravaju Cedevitini juniori.

U toj novoj hrvatskoj Cedeviti Junior nadaju se pak da će HKS biti uviđavan i da će im dopustiti da barem igraju u Prvoj ligi odnosno u drugom rangu natjecanja ako im već propisi, zbog prijave pod novim matičnim brojem, ne omogućuju da igraju u HT Premijer ligi.

Doduše, uvijek postoji opcija da se Cedevita Junior u Hrvatskoj udruži s nekim drugim premijerligašem (recimo s Hermesom ili Zabokom) pa da taj novi klub naslijedi pravo igranja u najvišem rangu baš kao što ga je Olimpija naslijedila od Cedevite za igranje u ABA ligi i Eurokupu. Da je pak KK Zagreb preživio još jednu sezonu, a prošlo je ljeto nestao s lica zemlje, sada bi bio idealan medij za tu novu Cedevitu.

Spajanje s Dubravom je opcija

U ime spašavanja jedne sezone, bitne za igrački razvoj dragulja poput Karla Matkovića i Roka Radovića, Cedevita Junior može predložiti spajanje i Košarkaškom klubu Dubrava, a on je prvi na redu bude li se popunjavala HT Premijer liga.

Sve to trebalo bi se znati do 15. lipnja, do dana kada će se održati izborni sabor HKS-a i nadnevka koji služi kao rok klubovima za prijavu za novu sezonu. Ako se Cedevita Junior prijavi s novim matičnim brojem, po slovu propisa HKS-a, neće moći dobiti status premijerligaša. Doduše, Atlantic grupa ima dosta jaku pravnu službu i njezini će pravnici pokušati pronaći način kako da se s Cedevite prenesu natjecateljska prava na klub sljedbenik ili da se, možda, čak izglasa i poseban zakon o Cedeviti, lex Cedevita.

- Vjerujemo da imamo dobru pravnu sljedivost. Osim toga, nikomu ne ostajemo dužni, a naš sponzor i dalje želi biti najveći ulagač u hrvatsku košarku. Cedevita Junior projekt je namijenjen mladima, što bi trebao biti interes hrvatske košarke - ističe direktor kluba Davor Užbinec.

Ovih bi se dana trebale susresti i dvije strane. HKS zamjera Cedeviti što ga ni jednim službenim slovom nije obavijestila o manevru s Olimpijom na koji se sprema, na što Cedevita odgovara da su tajming poremetili novinari. U Cedeviti pak HKS-u zamjeraju što ih nije službeno obavijestio da Cedevitinu sportskom direktoru Veljku Mršiću nudi mjesto izbornika, koji je ponudu, 10 dana prije nego što je saznao što je saznao o ideji spajanja, i prihvatio. Dvije strane moraju sjesti i ozbiljno razgovarati.

Bilo kako bilo, u projektima Cedevita Olimpija i Cedevita Junior puno je otvorenih pitanja i premalo odgovora pa će vrijeme pred nama biti vrlo zanimljivo. Nadamo se ne i “obogaćeno” kojekakvim sportsko-pravnim trakavicama ili sudskim tužbama.

Uvidjevši da bi taj projekt mogao ponovo dovesti Euroligu u Ljubljanu (a može se čuti priča da će Cedevita Olimpija uskoro tražiti i euroligašku pozivnicu), dvije trećine Slovenaca podržava ideju spajanja u klub koji će više biti slovenski nego hrvatski. Čak je i dežurni kritičar Zmago Sagadin kazao da mu na papiru projekt izgleda super, ali da će presudno biti koji će ga ljudi voditi. Slovenci na Tedeschija i Berločnika, a obojica su bogataši, gledaju kao na ostvarene ljude kojima nije u interesu osobni profit nego sportski uspjeh. Sve zasad izgleda dosta tehnokratski, pa će trebati vremena da se narančasto-zelenom projektu udahne život i da on kao takav svojom uspješnošću “raji” ponudi “kruha i igara”.