Osječani su im pružili podršku kakvu će rijetko gdje imati u Hrvatskoj. Bodrili su pojedince kad im nije išlo (Bogdanović), pjevali su im hrvatske budnice, a i vrištali su nakon svakog važnog koša. Nažalost, ni to nije bilo dovoljno da Hrvatska sa četiri NBA igrača pobijedi Litvu bez iti jednog NBA igrača (83:84).
No, ni NBA igrači više nisu jamstvo, posebice ako nisu na maksimumu i ako nema momčadske igre, što je ustvrdio, i jedan od njih, kapetan Bojan Bogdanović:
- Što nam vrijede NBA igrači ako svi zajedno ne igramo kako treba.
A ne može se puno toga napraviti sa statičnom košarkom koju Hrvatska igra i u kojoj Bogdanović (22 koša) i Šarić (19), u nedostatku kvalitetnih lopti, puno toga rješavaju iz igre jedan na jednoga. Jesu li oni na to bili prinuđeni, pitali smo izbornika Dražena Anzulovića?
- Nisu oni prinuđeni, no mi nismo imali protok. Igrali smo statično i svatko je carinio loptu. Sada je najvažnije da kroz razgovor i video prezentaciju shvatimo gdje su bili problemi i da na zatvaramo oči nad pogreškama.
A energičniji Litavci su vrtili svoju ideju cijelu utakmicu. Čak i kada se činilo da neće izdržati nalet domaćina. Pokušali su naši nešto na ho-ruk, pa su tako došli u završnici i do 73:73, no kada je bilo najvažnije jasne ideje nije bilo. Štoviše, imali su dvaput minutu odmora nakon kojih nisu odigrali ono što je od njih tražio izbornik.
U svojih 15 dana priprema naši se nisu uspjeli dovoljno uigrati pa će Anzulović prije ili kasnije morati reći da li se dovoljno dobro treniralo. I zašto se premalo igralo na naše potentne mlade centre Zubca i Žižića, zašto Simon i Žižić (koji se jako dobro odvrti u reket) nisu igrali "pick and roll"...? Uostalom, premda su na okupu bili samo sedam dana (a naši 16), Litavci su izgledali uigranije. No, tome je tako i zato što oni imaju sustav koji stalno vrte i na kojem insistiraju na svim uzrasnim razinama. Oni, u višoj brzini od naših trenera, treniraju svoje klince pa su nam zato i održali lekciju iz moderne košarke.
Nažalost, i ova je utakmica razgolila naš problem bekovima koji stvaraju višak. I zato je na toj poziciji nužno nešto učiniti, posebice u svjetlu četiriju kvalifikacijskih utakmica koje nas čekaju u studenom i veljači, kada neće biti Bogdanovića, Šarića, Zubca, Žižića i Simona. Da li su to "molbe" na adresu umirovljenih reprezentativaca (Ukić, Popović) ili je to kroatiziranje nekog hitronogog Amerikanca, to je HKS-u da odluči.
- Mi smo u prošlosti imali dva stranca (op.p. Draper i Lafayette) pa se nismo usrećili i ja bih tu priču završio. To bi bilo trošenje vremena i novaca - ustvrdio je predsjednik HKS-a Stojko Vranković kojem smo kazali da bivši izbornik Velimir Perasović nije protiv Amerikanca.
- Dosta mi je tih savjeta sa strane. Uostalom, Peras je imao priliku postati izbornik, ali nije prihvatio. Njemu smo se obratili među prvima.
U temu "treba li nam stranac ili ne" uključio se i Mario Hezonja i to iz New Yorka naglasivši da je Bogdanoviću, Šariću i društvu i dalje veliki navijač. Na svom facebook postu, Hezonja je napisao da nama ne treba Amerikanac nego nam treba glasa i reda, na što je Vranković ovako reagirao:
- Hvala mu na podršci kao navijaču, ali on bi nam više značio da je s nama kao igrač. Njegov menadžer nam je kazao da će on biti dostupan kada potpiše za novi klub, a kada se to dogodilo on niti jednom nije izborniku odgovorio na poziv i na kraju je preko mame poručio da neće doći.
A da je došao vjerojatno bismo sada pisali o pobjedi nad Litvom, a ne o tome kako su nam već sada izgledi za odlazak na SP prilično skromni. Da bismo izborili vizu za Kinu, trebat će po dvaput pobijediti Mađarsku i Poljsku, jače reprezentacije od Nizozemske i Rumunjske s kojima smo, u tim zimskim prozorima, imali velikih problema i izlazni skor 1-1.
Premda ne volimo zvučati defetistički, izgledi Hrvatske da se plasira na SP, među 32 završne reprezentacije, zapravo su svedeni na sportsko čudo. A njega se mora potaknuti u ponedjeljak protiv Poljske u Gdanjsku.
- Ne bih ulazio u neke detaljnje analize jer nas čeka iznimno važna utakmica u kojoj nas pobjeda još uvijek održava na životu. No, onda nam dolazi duga i teška zima - svjestan je Vranković.
mozda treba radj da ode na titin grob da se pomoli