Voditi neki od sportskih klubova u Hrvatskoj užasno je težak posao. Nije drukčije ni u nogometu, teško je pronaći novac, ulaganja u sport sve su manja, a apetiti klubova su uvijek veliki. Svi bi htjeli rezultate, a za prave rezultate nužni su pravi igrači i treneri, dok za njih pak treba puno novca.
Stoga ne čudi da se dio naših klubova okrenuo stranim ulagačima. Slično je mislio napraviti i Dinamo, krenuo je u preoblikovanje, ali sad je ta priča stala. No Dinamo nema problema s novcem, etablirao se u nogometom svijetu i skupo prodaje svoje igrače. K tome, dobar dio prihoda dolazi im zbog europskih rezultata koji donose polovinu, ako ne i veći dio godišnjeg proračuna.
Strani kapital je dobar kao i svaki kapital, ali nije svaki ulagač dobar ako ne zna posložiti klub. Pozitivni primjeri stranih ulaganja su Rijeka i Osijek. Rijeka je stasala kad je Damir Mišković doveo Gabrielea Volpija. Momčad je znatno osnažila, napravljen je krasan stadion na Rujevici i posljedice tog ulaganja vidljive su i danas iako je Volpijeva kompanija izašla iz posla s klubom.
U Osijek je ušao mađarski kapital, Lorinc Meszaros koji je blizak s mađarskim predsjednikom Orbanom uložio je u Osijek koji vodi predsjednik Ivan Meštrović. Klub koji nije imao za plaće ubrzo je postao stabilan, a onda je krenuo uzlaznom putanjom te se nakon dugo godina počeo boriti za sam vrh. I još k tome gradi novi stadion i kamp. Pokazalo se da je takvo ulaganje itekako dobro došlo nogometnom klubu Osijek, ali i gradu koji je s ‘grbače’ skinuo klub koji je jedva preživljavao.
Istra u borbi za ostanak
No nisu svi strani ulagači napravili dobro našim klubovima. Primjer Rudeša i Istre govori nam da treba biti oprezan. U Rudeš su ušli Španjolci i sve je bilo dobro, klub je bio u prvoj ligi, uspio je i sačuvati prvoligaški status, a onda su se Španjolci odjednom povukli, igrači su se razbježali i bilo je pitanje hoće li Rudeš uopće odigrati sezonu do kraja. Na kraju je uspio i preselio u drugu ligu.
Istra je među prvima imala stranog vlasnika, krajem 2009. Rus Mihail Ščeglov postao je predsjednik. I isprva je sve izgledalo jako dobro, ali kako je vrijeme prolazilo, a Istra je Ščeglovu stalno donosila ‘minus’, on se polako počeo udaljavati, davati sve manje novca i na kraju je tražio kupca. Pronašao ga je u Amerikancu Michaelu Gloveru, nesuđenom gazdi Hajduka. Naime, Glover je bio zainteresiran za kupnju Hajduka, ali to nikada nije došlo do ozbiljnijeg stadija. Na kraju je Glover stigao u Istru, ali tamo nije napravio ništa. Zapravo, Istra je pod njim bila na prosjačkom štapu, igrači nisu dobivali plaće mjesecima, nisu imali ni za hranu ni za stan i sve je izgledalo kao put u potonuće. Španjolska grupacija Baskonia – Alaves, koja je bila i u Rudešu, preuzela je Istru prošle godine. Sada financijsko stanje nije loše, nešto novca ima, ali momčadi nema. Španjolci dovode svoje igrače upitne kvalitete i teško da će se tako napraviti nekakav rezultat, barem malo bolji od gole borbe za opstanak u ligi u kojoj je Istra neprekidno.
Inter: Tražimo partnere
Zaprešićki Inter traži stranog partnera, u travnju je odlučio krenuti u preoblikovanje jer je klub teško financirati. Pregovaralo se nekim turskim ulagačima, ali na kraju se to nije realiziralo. Sad se navodno pregovara s drugim mogućim investitorima.
– Neću u tome govoriti, mogu samo reći da tražimo partnera jer ovako se jako teško možemo financirati – kazao je direktor Intera Branko Laljak uz dodatak:
– Bit će nam teško izgurati ovu sezonu, ali uvijek je bilo teško tako da smo se naviknuli.
Šibenik bi uskoro trebali preuzeti indijski ulagači iako je klub u drugoj ligi, već su se javili na natječaj za kupnju kluba sa Šubićevca.
U našoj regiji slična je situacija. Primjerice, BiH ima dva kluba koja drže stranci. Sarajevo drže Vijetnamci (prije je bio Vincent Tan iz Malezije), a zenički Čelik u turskom je vlasništvu. U Srbiji samo Bačka Topola ima stranog vlasnika (iz Mađarske), dok je u Mađarskoj samo jedan klub u stranom vlasništvu (Ujpesti), gazda mu je Roderick Duchâtelet, Belgijac koji ima i njemački Carl Zeiss Jenu, engleski Charlton i španjolski Alcoron. U Sloveniji je samo Olimpija u stranom vlasništvu. Gazda je Milan Mandarić, naše gore list, a on je bio vlasnik Portsmoutha i Leicestera.
Engleska 15 od 20
Francuska 8/20
Italija 7/20
Španjolska 6/20
Njemačka 0/20
Hrvatska 2/10
BiH 2/12
Slovenija 1/10
Mađarska 1/12
Srbija 1/16
Brojke se odnose na većinsko vlasništvo. Po tome je u španjolskoj ligi šest klubova u većinskom vlasništvu stranaca, no njih čak 16 od 20 ima strance u vlasničkoj strukturi.
>>> Pogledajte koliko vrijede hrvatski nogometaši
Eto, Hajdukom ne vladaju Hrvati!