'Stručnjaci' su rekli da je spor za Barcu. E, sad ih je ušutkao!

"Ima u Švicarskoj jedan mali, naš je dečko, pratimo ga i pokušat ćemo napraviti sve da igra za našu reprezentaciju", govorili su u Hrvatskom nogometom savezu i bacili se u akciju, pa i u borbu sa Švicarskom koja nije željela izgubiti Ivana Rakitića koji je tada igrao u Baselu.

Obitelj nije dvojila

Taj dečko rođen u Möhlinu, u kojem je i počeo igrati za tamošnji Dinamo pod okom oca Luke, brzo se probio do Basela i već tada počela je priča hoće li igrati za Švicarsku ili Hrvatsku. Ivanova obitelj i on nisu se željeli o tome izjašnjavati, iako su znali od prvog dana. Koliko god su bili zahvalni zemlji u kojoj je Ivan rođen i u kojoj je nogometno odrastao, srce je reklo – Hrvatska. I nakon što je 2007. prešao u Schalke, sve je bilo odlučeno. Posjetili smo ga tada u pripremnoj bazi Schalkea u Austriji. Uvijek je bio otvoren za medije. Za razliku od drugih naših igrača, on je ostao isti. Takav je bio dok smo pili kavu u Austriji, iako je dobio status zvijezde s brojem deset, takav je ostao i kad je podignuo pehar pobjednika Europske lige kao kapetan Seville.

I takav je i danas kad je europski prvak.

Odlazak u Schalke omogućio mu je da se izjasni da će igrati za Hrvatsku i od tada je odigrao 66 utakmica za našu reprezentaciju. Postao je stožerni igrač kockastih, a bio je i kapetan Seville. Tražili su ga prošlo ljeto brojni velikani, ali na kraju je izabrao Barcelonu i pogodio. Iako su brojni "stručnjaci" govorili da je to pogreška, da ne može igrati u tom Barcinu stroju. Zamjerali su mu da je spor. Istina, nije oličenje brzine, ali ima nešto drugo, brzu loptu, a to je ono što Barceloni treba. Da nije tako, ne bi ove sezone odigrao 52 utakmice za katalonski klub (devet golova i deset asistencija). Uostalom, u subotnjem je velikom finalu Lige prvaka upravo on pokretao gotovo sve Barcelonine protunapade, a koliko je toga još i zatvorio. Zato što ima nogometnu glavu, jer razumije nogomet.

I brak je važan za nogomet

Koliko god mu je prelazak u Schalke otvorio veliki nogometni svijet, najbolji potez je napravio kad je prešao u Sevillu. Naime, u Njemačkoj su mu počeli zamjerati pokoji noćni izlazak, a dušobrižnici su bili uvjereni da će odlazak u još slađi život Seville i Španjolske biti loš potez, da će se prepustiti čarima života.

No, Ivan je sve napravio drukčije, napravio je sve da bude još bolji. Ktome, oženio se, možda je i to bio važan korak u njegovoj nogometnoj karijeri.

– Ovaj najvažniji pogodak u svojoj karijeri posvećujem svojoj supruzi koja je uvijek bila uz mene – kazao je u noći velikog trijumfa Barcelone nad Juventusom naš reprezentativac.

Ti dani u Sevilli bili su ključni, postao je kapetan, a kad je stranac kapetan, onda to ima posebnu težinu. Poslali su ga u Sevilli na put u nogometnu orbitu do koje je sad došao u Barceloni.

I zaslužio je da zabije taj gol, zaslužio je taj najvažniji klupski nogometni pehar. Uostalom, prvi je igrač koji je u dvije godine, s dva različita kluba, osvojio Europsku ligu i Ligu prvaka. I to s kakvim predstavama u finalima, u finalu Europske lige bio je proglašen igračem utakmice, a sad je uz pogodak dobio najviše ocjene za svoju igru.

Ivanu Rakitiću je ovo šesti trofej u karijeri, s Barcelonom je ove sezone osvojio tri (Liga prvaka, španjolsko prvenstvo i Kraljev kup), sa Sevillom Europsku ligu, sa Schalkeom Njemački kup, a s Baselom Švicarski kup.

I možemo se ponositi i biti sretni, tog velikog igrača vidjet ćemo u kockastom dresu u Splitu na utakmici s Italijom. Šteta samo što zbog kazne i praznog stadiona neće dobiti zaslužene ovacije.

>>Ivan Rakitić u izboru za najbolji pogodak ove sezone u Ligi prvaka