Strupar: Dobar sam komentator, no ne želim biti trener

Unatoč sklonosti zagrebačkoj momčadi, u razgovoru za belgijski Sportwereld prednost u sutrašnjem susretu Strupar daje domaćinima.

- Anderlecht je favorit jer Dinamo nije u najboljoj formi. Prošlog su vikenda odigrali bez pogodaka protiv lošeg protivnika (Istre, op.a.). No tri boda koje im je Uefa vratila velik im je poticaj i, ako dođu do pobjede, na dobrom su putu za plasman u drugi krug.

Belgijskom novinaru nije promakla informacija kako je Strupar angažiran na hrvatskom RTL-u kao stručni sukomentator.

- Već drugu sezonu radim kao komentator i to isključivo za engleski nogomet. Mislim da sam dobar u tome i rijetko dajem oštre ocjene igračima. Pa kako kritizirati malu momčad kao što je Hull City kad ih deklasira Manchester United ili Arsenal? Najviše govorim o taktikama i o vlastitom oduševljenju igrom.

Bili biste, dakle, loš trener.

- Nikad ne želim postati trener. Osobito ne u Hrvatskoj. Većinu trenera koji rade u Dinamovoj omladinskoj školi svakodnevno zovu roditelji ljutiti što im dijete ne igra, a ne shvaćaju da nema talenta.

Jeste li još dobri na terenu?

- Još uvijek sam zaljubljen u loptu. Igram nogomet gotovo svaki tjedan s prijateljima i redovito zabijam. Znate li da sam prošle godine postao svjetski prvak s veteranima Hrvatske? Ostavili smo Meksikance, Brazilce i Francuze iza sebe. Zabio sam sedam puta.

Čini se da vam je žao što ste prestali igrati?

- Imao sam 34 godine kada sam morao prestati. Bio sam preumoran od ozljeda, imao sam već šest operacija i bilo mi je dosta. Nisam više uživao u nogometu. U oproštajnom sam meču zabio za Dinamo dva pogotka protiv Hajduka. Nakon posljednjeg zvižduka predsjednik kluba me na terenu, uime navijača, zamolio da ostanem još jednu sezonu. Odbio sam, a godinu kasnije požalio.

Jeste li nakon toga imali još kakvih ponuda?

- Da, naravno. Čak i od jedne belgijske momčadi, zatim iz Katara, Kine, Kuvajta i Meksika gdje su mi nudili petsto tisuća dolara, no htio sam se posvetiti obitelji.

Osjećate li se kao Belgijanac ili Hrvat?

- Živim u Hrvatskoj, no sve dugujem Belgiji. U Genku sam proveo svoje najljepše godine. Osvojio Zlatnu kopačku i naslov prvaka. Nikad nisam požalio što sam uzeo belgijsko državljanstvo jer u Hrvatskoj nikad nisam postao reprezentativac. Tamo me na ulicama prepoznaju češće nego ovdje. Ljubav prema Belgiji nikad neće prestati, no u venama mi teče hrvatska krv.