E pa došao je i taj dan, kada se u Zagrebu pale lampice i počinje nesnosna gužva po gradu. Ljudi je sve više, karte za tramvaj su besplatne (barem tri dana u tjednu), a sve miriše po kuhanom vinu. Pomalo nakaradno blještavilo, gužva i vožnja slaloma svaki put kada se želi stići do tramvaja na trgu, čini se, privlače mnoge. Malo je paradoksalno u takvom okruženju čekati miran Božić, ali sve to svjetlo u tami ljudima ipak nešto znači...
I dok je “dolje” tako, tamo gore, na Strossu... malo je drugačije:
– Prekrasno, pa pogledajte ovo. Zagreb nam je na dlanu. To je to – kaže Branko Strupar, bivši belgijski reprezentativac, igrač Dinama i Genka kojega sada možemo sresti pokraj njegova štanda na Adventu. Da, krenuo je stopama bivše atletičarke Ivane Brkljačić, koja je također imala štandove na Adventu, pa je s prijateljem i sam krenuo u biznis. Sasvim slučajno, kaže.
– Moj prijatelj Nino Maksan cijeli se život bavi ugostiteljstvom, on je inače iz Pakoštana i prošle je godine imao štand na Zrinjevcu. A kako se družimo, dobri smo si i on je u ugostiteljstvu, kao ja u nogometu, znači tandem snova, dogovorili smo se i uzeli kućicu jer on ju je slučajno dobio. Netko je odustao i kako je on bio na licu mjesta rekao je: „Evo ja ću uzeti“ i tako je to krenulo. Baš igra slučaja. Onda je mene nazvao, jer sam ja to davno bio spominjao u šali da bih htio, i tako smo sada tu – prepričava Strupar koji ne skida osmijeh s lica. U samo poslovanje baš i nije upućen, ali vidi se da uživa...
– Glavno da se družimo i da imamo prijatelje koji nam dolaze, a može li se zaraditi, ne znam, o tom potom što će biti nakon mjesec dana. Vajda ćemo biti u plusu, nadam se. Imamo puno prijatelja koji će doći i ako trebamo spojiti užitak i druženje, zašto ne bismo tu kod nas. I da nije ovo moje, bio bih tu. Ovaj mjesec je baš uživanje. Takva je atmosfera svugdje.
A nije mu bilo lako kaže, posljednjih tjedan dana zajedno s prijateljem Ninom i obitelji morao je sve pripremiti.
– Dobili smo samo čistu kućicu i onda smo morali piliti daske, raditi police, sve to oblagati u papir, preslagati da sve stane u nju, nabaviti sve što imamo... Puno je tu posla bilo, trebalo je sve to unutra smjestiti, a onda su je žene ukrasile izvana – kaže Branko koji je kod svojeg štanda, smještenog pokraj kipa Antuna Gustava Matoša, svaki dan. Čak nije ni ždrijeb za Svjetsko nogometno prvenstvo pratio “na miru”.
– Lijepo mi je ovdje. To mi je gušt. Zvao me je neki novinar da komentiram izvlačenje Svjetskog prvenstva, ali rekao sam da ne mogu jer sam na Strossmayerovom, imam kućicu. No gledao sam izvlačenje preko mobitela.
Planira na utakmicu u Rusiju
Gledao je izvlačenje i vjeruje u prolaz vatrenih.
– Prolazimo skupinu, ne bojim se nijedne ekipe osim Messija, ali ako njega uštopamo, možemo svašta, a on mi je najbolji na svijetu. Argentina prema naprijed je čudo, ali zadnji dio, obrana, i nije baš nešto. Slabi su u obrani u odnosu na napad. Možemo lako igrati s njima – kaže bivši nogometaš koji je pratio vatrene i na Euru u Francuskoj, a sada već planira i koje gostovanje za Rusiju.
– S frendovima već radim kombinacije tako da se nadam da ćemo ići. Ova prva protiv Nigerije je preko tisuću kilometara, ta je najbliža... Mi odemo kombijem ili autom iz zezancije, onako – kaže Strupar pa se vraća druženju na Strossu gdje u svojoj kućici drži mrvicu drugačiju ponudu.
– Ideja što će biti u kućici je zajednička. Svugdje su više-manje obične palačinke, ovo naše su flamansko-nizozemske, male okrugle palačinke i mogu se nositi okolo i jesti, ne moraju se motati. Imamo svašta, od alkohola do slatkoga i slanoga... Svega po malo – zaključio je Strupar koji se u ovoj ulozi snalazi dobro kao i u onoj nogometnoj.
Strupara za izbornika