Štefanjska kava u Prečkom s Donijem, Adamićem, Bogadijem i svojim najboljim prijateljima. I, naravno, jedna jedina tema - malonogometni turnir Kutija šibica.
- Da, evo, svaki put kad se približi kraj turnira, počne zafrkancija - počeo je Branko Strupar te nastavio:
- Svi su, eto, osvojili Kutiju šibica osim mene. Tri puta igrao sam u finalu, bio sam i najbolji strijelac jednog od turnira, no nisam nikad uspio doći do kraja.
Finale pod sirenama
Najviše žali što kao 21-godišnjak u momčadi SMP nije uspio, bolji je bio Vero Tinus.
- Da, to je bilo posebno vrijeme. Utakmica za 3. mjesto bila je prekinuta zbog uzbune i zračne opasnosti. Nisu nas mogle zaustaviti niti sirene. Izgubili smo s 2:3 od Vero Tinusa, koji je bio puno jači i iskusniji. Kasnije sam još dvaput pokušao, ali nije išlo.
Ove godine dogurao je do četvrtfinala u obje konkurencije - na glavnom turniru (Akademija Marić), a s veteranima (DSR Roy Sport) se jučer oprostio promašivši odlučujući sedmerac protiv Zlatne lađe.
- Sada je granica 37 godina, to sam preskočio pa mogu igrati i za veterane. Nisam prije početka turnira razmišljao dokle ću doći, već sam uživao u haklu.
Nema tog velikog hrvatskog velikonogometaša koji nije igrao na Kutiji šibica, posebnom malonogometnom turniru.
- Da, svaki klinac koji igra nogomet u Zagrebu sanja nastup na Kutiji. To je poseban turnir. Mi smo kao djeca krenuli mali nogomet igrati tu na Kocki u Prečkom, ali uvijek smo se posebno veselili prosincu i igranju u Domu sportova.
Veteranska je bolja
Godinama ga nije bilo, jer je igrao u Belgiji i kasnije u Engleskoj te nije mogao dolaziti na Kutiju.
- Da, u najboljim nogometnim godinama nisam mogao igrati. No, još nisam prestao sanjati, iako sam veteran, nikad se ne zna, možda jednom uspijem.
Igrao je prije 20 godina, igra danas, usporedio je tadašnji hakl i sadašnji.
- Danas nema majstora kao što su bili Sudy, braća Zajmi, Haramine, pa Štef Pavlic i Palić. Manje je umjetnika, više je trke, šljake. Dobro, Tomičić je virtuoz.
Po Struparovim riječima i mišljenju nogometnih gurmana, atraktivnija je veteranska Kutija, jer na njoj igraju neki stari majstori.
- Više je lijepih poteza, sjajnih pogodaka. Malo se sporije igra, ali nekako se igra više za potez, za dušu - zaključio je Branko Strupar.