Ale ale, ale ale za Zadrane – orilo se u Donatovim gradom uz skandiranje Hrvatskoj u predivnoj nogometnoj noći koja nam je donijela četvrtfinale Svjetskog prvenstva. Drama kakva se rijetko viđa, triler koji budi sve vrste emocija. Od neizmjerne sreće, pa do straha, nasreću u nedjelju navečer nije bilo tuge. Samo noć slavlja i pet dana novog iščekivanja i propitkivanja koliko mogu kockasti?
Zadarske snage
Danijel Subašić, Luka Modrić i neumorni Šime Vrsaljko, tri Zadrana za ponos grada koji unatoč najvećim hrvatskim, pa i europskim veličinama teško da će ikada izaći iz sjene košarke. Dobro, sljedeća dva tjedna svakako hoće.
Danijel Subašić nogometni je heroj hrvatske i zadarske priče o nogometu koji zbližava, koji slavi, koji je i odricanje i u kojem se prijatelja ne odričeš nikad. Danijel Subašić ni u nedjelju u noći kada je postao nogometni heroj nacije nije zaboravio na najboljeg prijatelja kojeg je obitelj i njemu oduzela najveća sportska tragedija.
Majica s likom Hrvoja Ćustića, tragično stradalog nogometaša na zadarskim Stanovima, Subašić je nosio i protiv Danaca, i u par trenutaka s pogledom prema nebu proslavio uspjeh.
– Svi znaju sve o prijateljstvu Hrvoja i Danijela. Danijel je odličan čovjek i mi ga smatramo članom obitelji. Uz njega strahujemo i s njim se radujemo. Pa on je te penale obranio na Svjetskom prvenstvu. Danijel je vrhunski svjetski vratar i to što je napravio je stvarno ogromna stvar za hrvatski nogomet, ali i za zadarski nogomet. Ja se nadam da će i on i Šime Vrsaljko, a tu su i Santini i Livaković možda čak jednom i zaigrati za Zadar, ali pomoći će svakako i već pomažu - rekao nam je Svetko Ćustić, otac tragično stradalog i nikad prežaljenog zadarskog nogometaša Hrvoja Ćustića, pa dodao:
- Dakako, tu je i Luka Modrić i tako mi je drago što su i on i Danijel odlučivali. Jer, pazite, Schmeichel jest obranio Luki jedanaesterac u produžecima, ali malo tko bi preuzeo odgovornost na penalima nakon toga i pogodio. Veliki je igrač Luka Modrić
Svetko je danas prvi čovjek NK Zadra, opet drugoligaša sa Stanova. Ispod stadiona je Ulica Hrvoja Ćustića, koja se križa s Molatskom, ulicom u kojoj živi obitelj Danijela Subašića. Dva brata, Milan i Oliver, u mladosti su također voljeli stati i braniti, baš kao i Suba.
Nitko ne ide u Rusiju
– Danijel je igrao od šeste do desete godine i onda je na jednom treningu stao na gol i na njemu ostao do danas. Mislim da taj dan nije mogao trčati jer se ozlijedio i na kraju je ispalo dobro – kaže nam Jovo Subašić, vidljivo pod dojmom i sa suzama u očima.
Iako sa zdravstvenim problemima, spremno je razgovarao s novinarima odgovarajući jednostavno baš poput sina nakon velike utakmice u kojoj je skinuo tri penala Dancima. I odveo nas na Rusiju u četvrtfinalu.
– Kako ne bih bio ponosan. Sve nas je razveselio. I rasplakao sam se. I drago mi je zbog svih. On je odličan dečko, pomaže nam. Ne voli kafiće i kocku. Takav je i dobar je – rekao nam je Jovo Subašić. Sa sinom se čuje i otkrio nam je tajnu iz svlačionice vatrenih. – Oni misle da će biti svjetski prvaci!
Subašići su ostali skromni i jednostavni i kažu da vjerojatno nitko neće u Rusiju jer to košta, a i ima se posla.
– Mi smo sad u Zagradu kod Benkovca gdje nam je obnovio kuću. Ondje imamo kokoši i ovce, a prije mjesec dana susrela sam se oči u oči s vukom. Došao je ispred kuće, a ja sam samo ušla u dvorište i vidjela kako je uzeo janje i otišao. Nisam se prepala – rekla nam je Danijelova majka Boja Subašić. Mi bismo dodali nije ni čudo kad se majka vukova ne boji da Suba nije ustuknuo pred Vikinzima. Hrvatski brod zahvaljujući Subi plovi dalje...
Dečko na svom mjestu
– Ja ne mogu gledati utakmicu kad Danijel igra. Za vrijeme utakmice moram izaći iz kuće pa hodam okolo dok ne završi. Poslije mi je dovoljno da znam da je sve dobro završilo – kaže nam Boja Subašić.
U Zagradu pored Benkovca u kojem je uz Subašićevu tek nekoliko naseljenih kuća i gdje Subašići žive posljednjih nekoliko godina oduševljeni su svojim najpoznatijim susjedom.
– Dečko na svom mjestu i ne može biti nego takav. A kako ne bismo navijali. Protrnuli smo sinoć dok smo gledali, a kad smo pobijedili, bili smo sretni kao djeca – kažu Jelenići, bračni par i prvi susjedi Subašićevih u Zagradu kod Benkovca.
Skromni su i ponizni roditelji heroja nacije uživali u trenutku sreće. Uvjereni su da će tako biti i nakon subotnje bitke protiv Rusa u Sočiju.
koja je to filmska priča . jedan kroz golgotu drugi imo sve od prvog uzdaha . Suba hvala ti ...