Na samo sebi svojstven način nekolicina je međunarodnih karataških sudaca obilježila imenovanje Davora Cipeka za novog glavnog tajnika Europskog karate saveza. Naime, jedan od najvećih hrvatskih aduta na ovom natjecanju izgubio je četvrtfinalnu borbu uz nekoliko spornih sudačkih odluka od kojih niti jedna nije išla na stranu hrvatskog teškaša Anđela Kvesića. Nešto slično dogodilo se par sati kasnije i njegovu bratu Ivanu, aktualnom svjetskom prvaku, kojem suci u polufinalu s Turčinom Aktašem nisu priznali evidentni kružni udarac u glavu vrijedan tri boda.
Tako su novoustoličenom glavnom tajniku EKF-a ti neki sudački pojedinci dali do znanja tko zapravo vlada europskim karateom pa ako hoćete i sudbinama sportaša. Dakako, i suci su ljudi i griješe baš kao i sportaši i njihovi treneri, posebice jer je u pitanju vrlo eksplozivan sport no kada se te pogreške zaredaju onda to budi sumnju. Ili je namjera radi neke umreženosti ili je nekompetentnost.
Tko god da je mislio da će Hrvatska - koja je organizacijski podmetnula leđa nakon odustajanja Šveđana - na Prvenstvu Europe u poreču imati prednost domaćeg terena taj se prevario. A mislili su to i Sadea Bećirović (68 kg) i njen trener uvjereni da će suci, u slučaju remija, preglasavati u korist domaćina što se, dakako, nije dogodilo. U Francuskoj, Španjolskoj, Italijji ili Azerbajdžanu to bi se i zacijelo i dogodilo ali ne i u maloj Hrvatskoj koja svoje medalje mora osvajati bez sudačkih simpatija.
A da je ima imalo onda bi sutkinja koja je sudila polufinalnu borbu Enesa Garibovića sa Ukrajincem Horunom prekinula borbu kada je hrvatski borac zatražio time-out radi popravljanja opreme. No, nit je sutkinja zaustavila borbu niti se Horuna ponio u duhu fair-playa već je napao baš u tom trenuku i zaradio jedini bod u borbi, dovoljan da se izbori za finale.
Šteta za Garibovića koji je tako propustio priliku života jer je na ovaj dan bio u formi života s kojom je, sa 5:1, deklasirao četverostrukog (i aktualnog) prvaka Europe Talijana Luigija Busu. No, pošteni i pomalo naivni Enes najvećeg krivca pronašao je u sebi:
- Premda je sutkinja mogla prekinuti borbu i premda Horuna nije trebao krenuti na mene, jer to se obično ne radi, ja ipak najviše krivim sebe jer sam te stvari trebao predvidjeti i istrpjeti neko vrijeme to što mi je noga izašla iz štitnika ometajući mi kretanje. Ja sam se osjećao dobro u borbi, a Horuna nije imao rješenja i zato i jest vrebao i najmanju priliku, pa makar ona bila izvan okvira uobičajene fernese.
Tako vam je to s poštenim ljudima i malim narodima, oni sebe krive i kada i kod drugih krivice ima, no trener braće Kvesić Danijel Vučić nije tome sklon. Štoviše, on je ovako prokomentirao ulogu sudaca u porazima njegovih pulena:
- Ovo je još jedna potvrda da su suci preveliki subjekt u karateu i da doista mogu odvući pobjedu na kontra stranu. Kod Anđela se dogodilo da su njegovu protivniku sudili nogu koja je bila 10 centimetara od glave, a u Ivanovu meču je bila obrnuta situacija. On je pogodio protivnika u glavu a nisu mu dodijelili bodove baš kao niti za tri niska kružna udarca u tijelo. Možemo reći da su se zvijezde tako poklopile.
Jesu li suci sa svojim slobodnim sudačkim uvjerenjem postali prevelike zvijezde ovog sporta?
- Jesu, to se osjeti i neke stvari se moraju iskristalizirati ako hoćemo da ovaj sport ide naprijed. Suđenje mora biti pravednije i sportaši ne bi smjeli gubiti ovako važne borbe na ovakav način.
Opet je krivac netko drugi.. Ajmo dalje..ništa nova ovdje.