Sumić: Neću slaviti srebro jer ovo je samo početak

U dalekom Gyeongu Hrvatice čuda rade. Nakon Ane Zaninović medalju na Svjetskom prvenstvu u te-kvon-dou osvojila je i 19-godišnja Marina Sumić (do 62 kg). Članica zagrebačkog Metalca briljirala je u prve četiri borbe što joj je donijelo polufinale i medalju. Premda je sutradan osvojila svjetsko srebro, sama kaže da više nije bila tako dobra.

– Čini se da su me malo shrvale emocije, a ni noge mi nisu bile u formi kao dan prije. Da se sve događalo u jednom danu, kao što je to kod nas običaj, a ne u dva dana što su isforsirali Korejci, možda bih bila i svjetska prvakinja. Čini se da sam se dosta potrošila u veselju zbog moje prve seniorske medalje. Svi ti čestitaju, to te malo ponese.

Imala je Marina i ponešto sportske sreće. Polufinalna suparnica, Kanađanka Katrine Sergerie, nije izašla u borilište. Pitali smo ju je li se to bivša svjetska prvakinja i olimpijska doprvakinja uplašila nove hrvatske tigrice?

– Da, vidjela je kako sve tučem naokolo pa je odustala. Šalim se, slomila je ruku i to se dan kasnije ohladilo i boljelo ju je pa nije htjela riskirati jer su blizu i olimpijske kvalifikacije.

Marina je u finalu izgubila od Tajlanđanke Nisaisom (1:3).

– Bile smo tu negdje dok ja nisam primila udarac u glavu.

Kaže da neće posebno slaviti to što je druga na svijetu.

– Ne volim slaviti jer onda imam osjećaj da je kraj. A ovo je samo početak.

– Čega? – pitali smo.

– Pa jedne duge i uspješne karijere – odgovorila je uz karakterističan osmijeh.

Za Marinu su nam kazali da je cura koja u borilište ulazi s osmijehom. Da se čak i tuče sa smiješkom.

– Volim ulaziti u borilište opuštena. S takvim sam stavom došla i na SP. Nisam razbijala glavu medaljom i ona se dogodila.

Lani je bila prvakinja Europe do 21 godinu, a prije toga druga juniorka Europe i treća juniorka svijeta te druga na kadetskom prvenstvu Starog kontinenta. Nakon svega san joj je nastupiti na Olimpijskim igrama što neće biti lako jer je neparna kategorija.

– Olimpijske su kategorije 57 i 67 kg, a ja nastupam do 62 kg, a ovdje sam imala 58,5 kg. Premršava sam da bih skidala kilažu, a udebljati se ne mogu.

Dakle, morat ćemo čekati da se udeblja. U međuvremenu bi mogla završiti Veterinarski fakultet gdje je, na prvoj godini, već položila 10 ispita. Pitali smo ju je li tajna uspjeha na faksu u tome što na ispite dolazi u kimonu i s crnim pojasom.

– Da, da i onda mi profesori moraju dati barem dvojku. Ha, ha... – prihvatila je Marina šalu.

Šalila se i kada smo razgovarali o obitelji. Tata Stipe je stomatolog u privatnoj praksi pa bi mu mogla slati one suparnice kojima razbije zube.

– Da, tako bih mogla pomoći tati da proširi posao. Ha, ha... Mama je profesorica njemačkog i francuskog, ali je shvatila da bi podučavajući tinejdžere mogla ostati bez živaca pa je postala uvoznik anatomske obuće Birkenstock.

Godinu dana stariji brat zove se Roko i više se ne bavi te-kvon-doom i igra nogomet u HAŠK-u. Nogometaš je i dečko Vedran Jurjević.

– On je Dinamov igrač na posudbi u Radniku. Voli gledati te-kvon-do, no mene je uživo gledao samo jednom.

Marinin klupski trener je Marko Novak, suprug naše najtrofejnije tekvondašice Nataše Vezmar.

– Eh, kada bih ja imala takvu karijeru kao trenerova supruga. Zapravo, ja bih htjela biti i bolja od najbolje.

Osim Novaka, ishvalila je i reprezentativnog trenera Tonija Tomasa.

– Odličan je trener. Vodio me u Ukrajini do zlata na EP do 21 godinu. Daje si truda oko svake cure, njegove klupske cure, kojih je četiri, nemaju prednost pred nama ostalima.