Edis Elkasević pospremio je još jednu medalju u svoj džep kao trener. Sandru, svoju suprugu, doveo je do sedmog uzastopnog zlata na europskim prvenstvima. Njihova suradnja na relaciji trener – sportašica počela je nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Od tada do danas Edis je sa Sandrom osvojio pet europskih zlata, na svjetskim prvenstvima dva zlata, dva srebra i jednu broncu te zlato na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.
Lani smo umalo odustali
Edisova sportska karijera nije dugo trajala. Osvajač je zlatnog odličja u bacanju kugle na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2002. u Kingstonu, gdje je pobijedio s novim svjetskim rekordom (21,47 m). Unatoč uspješnoj juniorskoj karijeri, u seniorskoj konkurenciji nije uspio ostvariti značajnije rezultate. Za Hrvatsku je upisao nastup na Olimpijskim igrama u Ateni i svjetskom prvenstvu u Helsinkiju. Jedino seniorsko odličje osvojio je na Mediteranskim igrama 2005. godine u Almeriji, gdje je bio zlatni s 20,28 metara.
– Eto, nakon 19 godina ponovno je prezime Elkasević na podiju jednog velikog natjecanja – pohvalio se Edis.
VIDEO Udala se Sandra Perković! Otkrivamo uz koju pjesmu je otplesala prvi ples
Kako ste "preživjeli" finale?
– Već sam zaboravio. Bilo je toliko puno natjecanja, pa kud bih došao kad bi sve pamtio... Uglavnom, važno je da je sve prošlo u redu. Finale je odrađeno korektno, zlato je osvojeno i sada idemo dalje. Plan je bio da odmah u prvom hicu baci za zlato. Znao sam da tih 67,04 metra nitko neće moći nadmašiti – istaknuo je Edis.
Kako vidite dosadašnji dio sezone?
– Ovo je olimpijska godina, znali smo sve što nas otprilike čeka. Kad se sjetim prošle... Imala je dvije teške ozljede. Prva se dogodila neposredno uoči početka sezone, u svibnju, a druga nakon tri tjedna, taman kad se oporavila od prve. I ta druga ozljeda skočnog zgloba još joj je i ove sezone u glavi. Vidi se to po tehnici bacanja. Na treninzima, kad je opuštena, sve radi kako treba, ali kada dođe natjecanje, onda nastane problem. Počinje se štedjeti, a ne boli je. To je stvar glave jer si još nije posložila da je sve u redu. Kada smo pogledali snimke svih šest serija iz finala, zaključili smo da bi drugi hitac, koji je završio u mreži, baš zbog tog nekog straha od ozljede završio jako, jako daleko. Možda na rubu 70 metara. Čak smo razmišljali da lani otkažemo sezonu kako bi se potpuno oporavila. Otkazali smo tek miting u Firenzi, a na svim ostalima je nastupala. To je Sandra, kod nje nema odustajanja dok god može stajati na nogama.
Može li se Sandra umiješati u borbu za medalje na Igrama u Parizu?
– Allman i Feng jako dobro znaju da se nikad ne zna kad je Sandra tu, da nikad nisu sigurne. Još su dva mjeseca do Pariza i sigurno možemo biti u konkurenciji za medalju. Zdrava je i spremna, još samo nedostaju neke male nijanse.
Sandra je u europskom i svjetskom vrhu punih 14 godina. Malo je sportaša koji se mogu pohvaliti tako velikom karijerom, barem kada je riječ pojedinačnim sportovima. A karijera još traje. U čemu je tajna?
– U rutini. Svaki dan isto. Primjerice, za doručak su obavezna jaja. I tako godinama. Drugo, ne dozvoljava nikome da joj pametuje, da joj daje savjete, ne izmišlja neke nove stvari. Ona se jednostavno drži svojih treninga. Što se dogodilo s muškim kopljem? Pojavila se nova tehnika, nove metode treninga i svi su počeli bacati daleko, a onda su se svi počeli ozljeđivati i sad više nitko ne baca daleko. I većina ih se vratila staroj tehnici, ali izgubili su dragocjene sezone.
Nakon dugo godina odradili ste pripreme izvan Hrvatske?
– Sandru je jako teško motivirati na hladnoći, a u Medulinu je zimus bilo dosta hladnih dana. Otišli smo ove godine u Portugal, na ugodna 22 stupnja u siječnju. Imali smo mir i rado ćemo ga ponoviti. Riječ o međunarodnom kampu. Zanimljivo, tamo ne treniraju njihove najbolje diskašice Rodriguez i Ca. Mi čak nismo htjeli trenirati na novom stadionu, već smo izabrali stari, gdje smo bili sami i gdje smo imali mir.
Koliko Sandra još može trajati?
– Teško pitanje. Ovisi o njezinoj želji i zdravlju. Ako može Francuskinja Michon nastupati s 47 godina, onda Sandra može još godinu više, ha ha. Sve dok može baciti normu i otići na Olimpijske igre, mislim da će tako i trajati. Ali, može se dogoditi da jednostavno sljedeće godine kaže da želi prestati i onda će i prestati. Kraj, nema više nikakvog razgovora o tome.
Grad nas ne podržava
Dobro, pričala je Sandra da bi možda uzela godinu stanke pa se vratila, koliko je to objektivno?
– Sve ovisi o njoj. Ne bih ništa predviđao. Vidjet ćemo kako će se završiti ova sezona. Sad se moramo fokusirati na Olimpijske igre. Puno su ove sezone Savez i HOO uložili u nju i to se mora nekako vratiti. Nažalost, Grad Zagreb nikako nas ne prati. Kao da nemaju sluha za vrhunski sport. Bio sam s čelnicima Grada na sastanku, predložio sam neke stvari i nikad nisam dobio odgovor. Šteta... Nemam više volje moliti i tražiti – kaže Edis.
Do Pariza idete još samo na jedan miting?
– Da, odradit ćemo miting Dijamantne lige u Parizu, ali ne na olimpijskom stadionu nego na jednom manjem. Malo ćemo osjetiti atmosferu Igara i vidjeti otprilike što nas čeka u Parizu.
Kako je u braku?
– Odlično. Moram priznati da je Sandra sada puno mirnija.
GALERIJA Navijači upali na teren s vatrenima. Modrić ih je tražio da se maknu