U susretu s Brazilom navijanje hrvatskih navijača proglašeno je
događajem dana. Bilo je to navijanje od kojeg se čovjek mora naježiti.
Dolaskom na nürnberški stadion, dalo se nasluti da će se takva
lijepa predstava ponoviti. Naime, naši su bili brojniji od Japanaca,
mnogo brojniji, i samo su čekali povod da stvore pravi ugođaj. I
krenulo je, pola sata prije početka utakmice.
"Oooooj, volim te, Hrvatsko", "U boj, u boj...". Zašutjeli su Japanci i
slušali naše. Zaplesali su zajedno na Gipsy Kingse i "Volare",
zabavljali se. S prvim sučevim zviždukom zaorilo se "Hoćemo pobjedu!".
Prvi šok doživjeli su navijači kad Darijo Srna nije pogodio iz
jedanaesterca. Mali muk, konsternacija. No, odmah su shvatili što treba
učiniti i zaorilo se "Darijo Srna, Darijo Srna!".
Podrška kakva je trebala, podršku koju zna pružiti samo prava publika.
Skandiralo se i Dadi Prši na velikoj borbenosti. No, kako je tonula
igra naše reprezentacije, tako je na nürnberškoj vrućini izgorio i
kisik u plućima naših igrača, smanjio se i huk s tribina.
U posljednjih nekoliko minuta još se jednom zaorilo "Hoćemo pobjedu".
No, navijači je nisu dočekali. Polako, potiho, spustili su se s
tribina, pokupili transparente i tugu nastavili razblažavati pivom.
Ostao je žal, pokoja suza na ženskom licu, tu i tamo razočaranje na
muškom licu.
- Nije bilo dobro, ništa nismo pokazali, sve je bilo nekako nasilu.
Gdje je nestala naša igra iz kvalifikacija? - pitao se jedan navijač
lica obojenog u kockasto.
Nažalost, nismo mu mogli odgovoriti, nego samo ponuditi nadu, s kojom
su svi i otišili sa stadiona. Valjda će u utakmici s Australijom biti
bolje.
Severina se boji kamera, pogotovo malih!
BAD BRÜCKENAU Kriva procjena. Fijasko hrvatske estradne scene. Nakon Gibonnija, Colonie, Danijele i Borisa, ni "štikla" nije uspjela. U šatoru kapaciteta šest tisuća mjesta Severina je održala koncert za 150 do 200 ljudi, većinom Hrvata. Sve je trajalo oko dva i pol sata, Seve je posao obavila maksimalno profesionalno, svojih 16 tisuća eura sigurno je zaslužila. Ali, gorka slika sablasno praznih stolova ostat će zapamćena. No, i tih dvjestotinjak posjetitelja bilo je zadovoljno, dobro su se zabavili. - Najdraži igrač mi je Ronaldinho. A od naših su mi dragi Niko Kovač i Niko Kranjčar. Inače, ako niste znali, Hrvatska će pobijediti Japan s 2:0. Ne idem na tu utakmicu, ali vraćam se za drugi krug - kazala je Severina. Pokazala je i svoj smisao za šalu. Jednom u kockastom dresu koji ju je stalno snimao kamerom, ovako se obratila: - Gospodine, hoćete li me cijelo vrijeme snimati s tom kamerom? Znate, ja se plašim kamera, pogotovo malih! (om)