Legendarni Dinamov trener, učitelj brojnih generacija Dinamovih nogometaša, Zdenko Kobeščak, prošetao je prije utakmice maksimirskom atletskom stazom kao dio šampionske generacije iz 1982. godine. Zajedno sa šefom Blaževićem i nekolicinom svojih učenika.
- Ja sam 1982. godine bio trener druge momčadi Dinama, kroz moje ruke prethodno su bila prošla nekolicina igrača koji su sudjelovali u osvajanju naslova prvaka; Ivković, braća Cvetković, Mlinarić, Dumbović, Deverić. Dapače, smatram kako je tada ulazak mladih, neiskvarenih dečki, 'bikića' poput Deverića, Bore Cvetkovića i Mlinarića u Dinamov napad donio novi zanos i bio presudan na putu prema tituli – prisjetio se Kobeščak.
Prvo poluvrijeme derbija odgledao je u Maksimiru, a drugo, zajedno s Markom Mlinarićem, u svome domu na Svetom duhu.
- Evo baš Mlinka i ja komentiramo maloga Baturinu. Zaključili smo kako je možda o njemu trebalo i više voditi računa ove sezone – ističe Kobeščak.
Srce nas boli
Kakav je iz vaše perspektive bio maksimirski derbi?
- Susrete Dinama i Hajduka uvijek je pratio ogroman naboj na travnjaku, a dečki su u ovom derbiju ipak bili malo ležerniji, odnosno taj naboj je izostao. Znate, nas dinamovce srce boli kada vidimo da naš dečki od početka onako ne stisnu do kraja, kao što, vjerujem, i hajdukovce zaboli kada njihovi ne pokažu onaj svoj poznati dišpet. A naboj stvaraju kvalitetni igrači. Osobito u prvom poluvremenu bila je to više prijateljska utakmica, na što u derbijima nismo baš naviknuti. Nekada je susret Dinama i Hajduka u pionirima bio pakao, a u seniorima bi to trebalo biti drapanje! A mi ništa od toga nismo vidjeli – kazao je Kobeščak.
Pogled bivšega trenera Dinama prema budućem: treba li Čačić ostati?
- Ante Čačić je gospodin, zna se ponašati, on uvijek svoj posao obavlja korektno i onako kako najbolje može. A treba li ostati trener, to nije pitanje za mene. Inače, nikada nisam sumnjao da će Dinamo biti prvak, osobito nakon što sam vidio kako su Rijeka, a potom i Osijek izgledali u Maksimiru: ispod svih očekivanja. Dinamo je kvalitetom i širinom svoga kadra daleko ispred svih. Žao mi je samo što je naš stadion limitiran, jer Dinamo zaslužuje proslavu naslova prvaka pred 50-60 tisuća ljudi – istaknuo je Kobeščak, a na kraju napomenuo:
- Bilo bi mi drago da Hajduk vodi ipak pravi hajdukovac, Dalmatinac, pa ako hoćete - Splićanin. Onaj koji u sebi ima ono da bi poginuo za Hajduk. Svaka čast Dambrauskasu, on je pravi gospodin i, vjerujem, dobar trener, ali, eto, ja imam svoje mišljenje o Hajdukovom treneru.
Nekadašnji kapetan Hajduka Drago Ćelić također je pozorno pratio derbi. Do pred kraj utakmice bio je zadovoljan ishodom, a onda se u dvije minute sve srušilo za bijele.
- Jesam li razočaran? I jesam, i nisam. Jesam zato što smo izgubili derbi, jer i ovo je bila važna utakmica, u kojoj sam želio pobjedu. No, istodobno i nisam toliko razočaran, zato što u ovoj utakmici nismo igrali za titulu kako smo očekivali – istaknuo je Ćelić.
Bez pretjeranog rizika
Kakav je za vas bio derbi?
- Podijelio bih ga u dva dijela: do 60. minute i nakon 60. minute. U prvih sat vremena obje momčadi igrale su pozicijski, bez pretjeranoga rizika. Dinamo je naglašeno pokušavao proboje po desnoj strani, preko Moharramija, a Hajduk je bio discipliniran odolijevajući, a u završnici nije mogao doći do šanse – tvrdi Ćelić i nastavlja: - Nakon 60. minute, kada su ušli Livaja, Mlakar, Čolina i Grgić, Hajduk je ušao u veći rizik, rasporedi su se raširili i bilo je dosta prostora za kontre. Eto, Dinamo je takvu situaciju bolje iskoristio.
Hoće li ova utakmica ostaviti traga na igračima Hajduka uoči finala Kupa?
- Neće ih taj poraz dotući, siguran sam u to. U Hajduku su i te kako svjesni što donosi ta utakmica i oni će za nju biti spremni – dodao je Ćelić.
>> Stotine torcidaša na autocesti napalo policiju koja je uzvratila vatrenim oružjem: Dvije osobe ranjene
Pa vodili su...ali bolje da nisu.