Napustio nas je još jedan velikan formule 1, ali i sporta općenito. U 70. godini preminuo je Niki Lauda, trostruki svjetski prvak u formuli 1. Naslove je osvajao 1975., 1977. i 1984. godine.
Dvaput je bio svjetski prvak vozeći za Ferrari, a jednom za McLaren. Njegova nadmetanja s Jamesom Huntom postala su legenda ovog sporta, a snimljen je i film o njihovu suparništvu – Rush.
– U tom filmu zapravo vidite sve, i napravljen je zbog toga, te sezone. Iznimno je točan, a i sâm sam bio dio ekipe koja ga je radila. Rado se sjetim Jamesa Hunta, doista. Imali smo jedno sjajno prijateljstvo – rekao je Lauda za svog posljednjeg posjeta Hrvatskoj, prošle godine na otvaranju kasina Admiral u Zagrebu.
Otišao mirno, u krugu obitelji
Preminuo je devet mjeseci nakon što su mu transplantirali plućno krilo.
– Otišao je naš voljeli Niki. Umro je mirno, u krugu obitelji. Bio nam je svima uzor, prekrasan suprug, otac i djed i jako će nam nedostajati – objavila je njegova obitelj.
Lauda je rođen u Beču, a njegov djed bio je bečki biznismen Hans Lauda. Lauda je postao vozač iako mu to obitelj nije odobravala. Nakon što je vozio u kategorijama mini i formuli Vee, Lauda je vrlo brzo počeo voziti u privatnim sportskim automobilima Porsche i Chevron.
Jednom prilikom podigao je kredit u banci u iznosu od 30.000 funti i uplatio policu životnog osiguranja te počeo voziti za tim March 1971. godine koji se u to doba natjecao u formuli 2.
– Pokušavao sam do novca dolaziti na razne načine. Primjerice, lagao sam baki da bih dobio novac za prvi auto, a potom lažirao i srednjoškolsku diplomu kako bi mi roditelji dopustili da se natječem – istaknuo je jednom prilikom.
Marchova sezona 1972. u formuli 1 bila je katastrofalna. Lauda, u očaju i zbog velikog duga, razmišljao je i o samoubojstvu, ali je na kraju uzeo još jedan kredit od banke i pristupio BRM-u (British Racing Motors) 1973. godine.
Međutim, tim kojem se Lauda pridružio bio je u padu te se na prijedlog svog kolege iz tima Claya Ragazzonija pridružio ekipi Ferrari za sezonu 1974. Vlasnik Enzo Ferrari pitao je Ragazzonija o Laudi i, nakon što je dobio samo pohvale na račun Laude, ugovor je potpisan, a Niki Lauda dobio je dovoljan iznos za ugovor da riješi svoje dugove.
Prvu pobjedu ostvario je 1974. godine u Španjolskoj, a dvije godine kasnije dogodila se stravična nesreća koju je Lauda jedva preživio, uz brojne posljedice. Stradao je 1976. na stazi Nürburgring.
U drugom krugu te utrke, na vrlo brzom lijevom zavoju, prije Bergwerka, Lauda je doživio nesreću u kojoj je njegov Ferrari skrenuo sa staze, udario u nasip, zapalio se i pri tome došao u kontakt s bolidom Bretta Lungera.
Za razliku od Lungera, Lauda je ostao zarobljen u olupini bolida. Vozači Arturo Merzario, Lunger, Guy Edwards i Harald Ertl stigli su na mjesto nesreće nekoliko trenutaka kasnije, ali prije nego što je Merzario uspio izvući Laudu iz bolida, pretrpio je teške opekline na glavi i nagutao se toksičnih plinova koji su mu oštetili pluća.
– Udarac je bio tako snažan da mi odnio kacigu s glave – rekao je jednom o toj nesreći.
U bolnici u Mannheimu svećenik mu je tad dao posljednju pomast.
– Nisam želio umrijeti. Želio sam i dalje živjeti – kazao je Lauda 40 godina nakon nesreće.
Samo 42 dana nakon nesreće bio je ponovno za volanom i zauzeo četvrto mjesto na utrci u Monzi.
– Brz povratak bio je dio moje strategije, a ne sjediti kod kuće i razmišljati o onome što se dogodilo. Zašto sam se vratio na stazu? Morao sam pobijediti strah, strah od nesreće, strah od vožnje. Dapače, neko vrijeme nisam mogao ni spavati jer bih se bojao da ću se probuditi u plamenu – rekao je u jednom intervjuu britanskim medijima Lauda.
Uz Večernjak na Velesajmu
Nakon ozljede nastavio je nositi svoju crvenu šiltericu, najprije kako bi mu zadržala zavoje na glavi, a potom kako bi ga ljudi gledali u oči, a ne glavu punu ožiljaka od opeklina. Laudu je od početka karijere zbog raširenih zubi pratio nadimak Štakor. Nakon nesreće u Nürburgringu za sebe je znao u šali reći da je “štakor s roštilja”.
Lauda, tada aktualni svjetski prvak u formuli 1, od 20. do 29. prosinca 1975. bio je poseban gost izložbe bolida na Zagrebačkome velesajmu. Na njemu je, između ostalog, bio izložen i glasoviti Scuderijin bolid Ferrari 312T. Izložba je održana pod pokroviteljstvom Večernjeg lista.
U trenutku kada je završio karijeru 1985. imao je iza sebe 171 utrku formule 1, od čega je pobijedio u njih 25, a na postolju stajao 54 puta. Još prije nego što se povukao s trkališta, 1979., osnovao je Lauda Air. U svibnju 1991. jedan od njegovih aviona srušio se nakon polijetanja iz Bangkoka. Poginuli su svi putnici i članovi posade, njih 223.
– Bio sam duboko šokiran – rekao je Lauda o nesreći kazavši da se osjeća krivim nakon što je istraga pokazala da je tehnički problem uzrokovao tragediju.
Godine 2003. osnovao je novu kompaniju, Niki, koju je prodao Air Berlinu 2011. Ponovno ju je otkupio u siječnju 2018., da bi je vodio pod brendom Laudamotion, ali brzo ju je prodao irskom niskobudžetnom Ryanairu.
Lauda je nakon karijere bio i savjetnik Ferrarijeva tima, a potom postao neizvršni direktor Mercedes F1 tima 2012. Otad je Mercedes osvojio nekoliko titula prvaka, a posebno je dominirao Britanac Lewis Hamilton.
Lauda je bio i ostao najveći taktičar vozač u F1 svih vremena, točno je znao kad treba i koliko treba...vrlo je racionalno vozio, i nije bio divlji vozač poput Senne....malo je žešće, pa čak i poludivlje vozio 1984 s mclarenom, jer mu je tada za vrat puvao mlađahni Alan Prost...kojem je te 84-te preoteo titulu...