Da nije izbila pandemija, ovog bi se vikenda igralo finale Lige prvaka. Da se nije dogodila korona Istanbul bi dočekao rijeke navijača iz dva europska nogometna centra, gledali bi spektakularnu završnicu nogometne sezone. Čak i u godinama velikih natjecanja poput svjetskih ili europskih prvenstava, ta utakmica ne pada u drugi plan, ne gubi na značaju. Finale nogometne Lige prvaka najgledaniji je klupski sportski događaj na svijetu, utakmicu koju gledaju i oni koji nogomet tek površno prate... Kad već jučer nismo mogli gledati finale, za vas smo izabrali najveće preokrete u povijesti Lige prvaka.
Šesnaest je finala Kupa/Lige prvaka serviralo preokrete, od kojih je u šest sudjelovao Real Madrid, a u pet Bayern. Preokreti su bili najčešći u prvih 15 sezona natjecanja, da bi između 1970. i 1999. samo dva pobjednika – Bayern i Porto, morala nadoknađivati suparnikovo vodstvo. U dvijetisućitima više se klubova izvuklo iz ponora, a nijedan iz dubljeg od Liverpoola 2005. Izabrali smo šest najistaknutijih uskrsnuća u finalima natjecanja izvorno zvanog Kup prvaka, počevši s prvim, u kojemu je Stade Reims prokockao krupno vodstvo protiv Reala, omogućivši mu da započne niz od pet uzastopnih pokala.
1956. Real – Reims 4:3 (2:2)
U odlučujućem dvoboju prvog Kupa prvaka u Parizu su se sučelili Real i “domaći” Stade de Reims, velesila francuskog i europskog nogometa pedesetih. Real se našao u nokdaunu već u desetoj minuti, kad je Reims poveo s 2:0, pa opet u 62. minuti, u kojoj je budući zlatni izbornik Michel Hidalgo postavio 3:2 za francuske prvake. Marquitos je još jednom donio egal, da bi Hector Rial svojim drugim golom zapečatio trofej za bijele. Alfredo di Stéfano također se upisao u strijelce, što će ponoviti u iduća četiri finala. Real će i u finalima 1958. i 1960. neko vrijeme zaostajati za Milanom, odnosno Eintrachtom, ali oba će se puta vratiti u život i pobijediti.
1962. Benfica – Real 5:3 (2:3)
Bio je to sraz generacija. Eusébio da Silva Ferreira (20), zvan Crna pantera, te je večeri u Amsterdamu postao međunarodna zvijezda, dok je Ferenc Puskás (35) pokazao da ima još obilje baruta u nogama. “Galopirajući Mađar” zamalo je izjednačio vlastitu velebnu predstavu iz 1960., kad je u finalu protiv frankfurtskog Eintrachta postigao poker golova. Protiv Benfice u Amsterdamu zaustavio se na tri, kojima je u prvom poluvremenu doveo Real u vodstvo s 2:0, pa opet s 3:2 nakon kratkovječnog izjednačenja. U nastavku, vremešni su “madrileni” trkački posustali, a potentni je Eusébio donio trijumf goropadnim lisabonskim Orlovima golovima u 65. i 68. minuti.
1970. Feyenoord – Celtic 2:1
Tri godine ranije Celtic se u Lisabonu vratio protiv Intera od 0:1 do 2:1, no sada je u Milanu pokleknuo od Feyenoorda obrnutim redoslijedom golova. Bilo je to vrijeme buđenja nizozemskog nogometa, čija se perjanica Ajax 1969. vinula do finala, ali pala pred Milanom. Sad je bio red na Feyenoord, koji se uoči susreta našao u nesvakidašnjem problemu. Trener Ernst Happel odlučio je na vrata postaviti iskusnijeg Eddyja Pietersa Graaflanda, kojeg je cijelu sezonu držao na klupi, dajući prednost Eddyju Treijtelu. “Nisi me vidio kako branim cijele sezone. Neću nastupiti!”, bila je prva Graaflandova reakcija. Kasnije se smekšao, stao među stative i obavio dobar posao, primivši gol samo u 30. minuti, kad ga je svladao Tommy Gemmell. Feyenoord je brzo izjednačio udarcem Rinusa Israëla iz slobodnjaka i temeljito dominirao, no Kelti su odolijevali do duboko u produžetke. Pobjednika je odlučio Šveđanin Ove Kindvall u 117. lobom preko vratara Evana Williamsa.
1999. Manchester Utd. – Bayern 2:1 (0:1)
Dvanaest godina poslije kolapsa u zadnjih četvrt sata protiv Porta u Beču bavarskom je ponosu 1:0 još jednom bilo nedostatno. A opet je počeo sjajno, kad je nestašni Mario Basler u 6. minuti majstorski zavrnuo loptu oko živog zida i prevario Petera Schmeichela. U nastavku su Mehmet Scholl i Karsten Jancker pogodili okvir gola, da bi deset minuta prije kraja Ottmar Hitzfeld zamijenio 38-godišnjeg Lothara Matthäusa, uvjeren da njegovo iskustvo i rutina više nisu nužni za očuvanje prednosti.
Alex Ferguson povukao je bolje poteze i ubacio dvojac iz pakla, koji će presuditi pobjednika. Teddy Sheringham je u 91. laganim dodirom skrenuo u mrežu udarac Ryana Giggsa, da bi Ole-Gunnar Solskjaer u 93. nagonskim iskorakom zakucao loptu pod prečku iznad Olivera Kahna. Dok su sljedbenici Uniteda ludovali, Matthäus je dugo ostao sjediti i buljiti u prazno.
Kad mu je Uefin predsjednik Lennart Johansson stavio srebrnu medalju oko vrata, odmah ju je skinuo. “Nije pobijedio bolji, nego sretniji sastav”, utučeno je procijedio.
2005. Liverpool – Milan 3:3 (0:3), 3:2
“Majka svih preokreta” viđena je u istanbulskom finalu 2005. godine između Liverpoola i Milana, koji je sredinom drugog poluvremena doživio šestominutni gubitak svijesti i prosuo tri pogotka prednosti. Prethodno su Paolo Maldini u prvoj te Hernán Crespo u 39. i 44. minuti doveli rossonere nadomak sedmom pokalu, no Rafa Benítez u intervalu je presložio formaciju i ojačao srednji red. Kad je Steve Gerrard u 54. krasnim glavometom srezao na 1:3, Milan je nakratko izgubio koncentraciju, no prije nego što se oporavio, Vladimir Šmicer i Xabi Alonso već su na semaforu ispisali 3:3. Nakon propuštenih prilika na obje strane odluka je pala u raspucavanju, gdje je u junaka Redsa izrastao Jerzy Dudek. Poljak je majmuniranjem na crti naveo Serginha da prebaci gredu, a Andreu Pirla i Andrija Ševčenka da pucaju predvidljivo posred vrata. S druge strane, Dida je zaustavio samo jedan udarac i potpisao Milanovu kapitulaciju u najčudesnijem finalu Lige prvaka.
2012. Chelsea – Bayern 1:1 (0:0), 4:3
Neupitan favorit na svom terenu, Bayern je 2012. godine s Juppom Heynckesom za kormilom triput propustio nokautirati Chelsea i na koncu tugaljivo gledao kako protivnički trener-početnik Roberto di Matteo grli pehar.
Domaćin je poveo u 83. minuti preko Thomasa Müllera, ali nije mirno priveo dvoboj kraju, nego je dopustio Didieru Drogbi da u 88. odvede dvoboj u produžetke. U dodatnih pola sata Arjen Robben s bijele je točke izmamio sjajnu intervenciju Petra Čecha, produživši neizvjesnost do krajnjih granica.
U jedanaestercima, kad je Manuel Neuer obranio Juanu Mati, opet se Bayern našao u prednosti, no genijalni je Čech zaustavio udarce Ivice Olića i Bastiana Schweinsteigera, omogućivši Drogbi da poentira i prvi put usmjeri Ligu prvaka prema Londonu.
Zanimljivo, zadnji davljenik koji se spasio u finalu nakon vodstva protivnika bio je isti kao i prvi, Real Madrid 2014. protiv Atlética.