Uvijek sam bio “vodeni” tip. Plivam otkad znam za sebe, a vrlo brzo počeo sam igrati i vaterpolo te veslati u kajakaškom klubu. Nekako mi leže ti vodeni sportovi. Kada je taj prije nekoliko godina bazen u Slavonskom Brodu napokon proradio, znao sam gdje mi je mjesto. Tako govori Brođanin Davor Špoljarić (76), najstariji aktivni vaterpolist u Hrvatskoj. Kada su iz njegova kluba Marsonije izvijestili kako će na završnici druge sezone VAL-a (Vaterpolska amaterska liga) u Slavonskom Brodu u njihovim redovima nastupiti i 76-godišnjak, svi su ostali u čudu.
Je li moguće da se čovjek u toj dobi još aktivno bavi sportom, i to još tako teškim i zahtjevnim kao što je vaterpolo? Za čovjeka u toj dobi čudno je da hoda bez štapa, mislili su. Međutim, Davorovo uskakanje u bazen s kapicom na glavi bilo je iznenađenje samo za neupućene. Oni koji ga bolje poznaju znali su da će taj zadatak odraditi kao od šale. Naime, Davor je u vaterpolskoj divljoj ligi “Klepetan 2017.” u Slavonskom Brodu nastupao i lani te sa svojom momčadi osvojio prvo mjesto, a nekoliko puta bio je i strijelac. Bilo je to njegovo prvo zlato, iako je cijeli život u sportu.
Proteklog su vikenda u Brodu nastupale momčadi iz Zagreba, Splita, Varaždina, Rijeke, Karlovca, Zadra i Biograda. Domaća Marsonia u svom redovima ima kombinaciju iskustva i mladosti, s tim da su mlađi dečki tek zakoračili u punoljetnost, a oni stariji imaju između 30 i 40 godina. Davor bi po godinama jednima mogao biti otac, a drugima djed, pa stoga ne čudi da ga suigrači od milja zovu dida. Brođani su odmjerili snage s Karlovčanima i pobijedili s uvjerljivih 15:2, a Špoljarić je zabio dva gola.
– Igrao sam prvu i zadnju četvrtinu. Jedna četvrtina traje pet minuta, tako da sam u vodi proveo ukupno deset minuta. Trener je htio da se vratim i ranije, ali rekao sam mu da ne treba žuriti. Red je da i mlađi dobiju priliku – smije se Davor, kojem je na kraju turnira dodijeljeno posebno priznanje kao najstarijem igraču lige.
Dijete Save
Davor je, kako sam kaže, dijete rijeke Save i svega što mu se sa Savom u vezi događa i događalo. Nikada nije požalio što je svoj život doslovce posvetio vodi, odnosno rijeci Savi. Odrastao je samo nekoliko desetaka metara od Save, ta ga je rijeka uvijek privlačila nekim svojim čarima. Proplivao je sa šest godina, a strastvenu vezu sa Savom započeo je u šestom razredu osnovne škole.
Još u Novoj Gradiški kao dječarac je zbog dobrih plivačkih vještina išao na natjecanja i postizao odlične rezultate, a kad su mu se roditelji iz Nove Gradiške preselili u Slavonski Brod, svoju ljubav prema Savi i plivanju samo je nastavio. U slobodno vrijeme plivao je i preplivavao rijeku te ju preronio uzduž i poprijeko. Nikad se nije bojao vode. Tako je ostalo do danas. Vaterpolo je počeo igrati u tadašnjem slavonskobrodskom klubu Metalac koji se u međuvremenu ugasio, pa je i kod njega sve nekako zamrlo. Doduše, ostao je vezan za Savu, ali ne kao vaterpolist, nego kao veslač. Ipak, gradnja bazenskoga kompleksa Vijuš prije nekoliko godina probudila je u njemu staru ljubav i strast za vaterpolom.
Povukao me sin
– Moj sin redovito je s društvom išao na bazen, igrali su rekreativno i jednom prilikom pozvao me je da im se pridružim. Tako je krenulo. Naravno, ne mogu ja igrati kao oni, svi su barem tridesetak godina mlađi od mene, ali dajem koliko mogu. Kada se umorim, netko me zamijeni, uzmem malo daha pa natrag u bazen – nastavlja Špoljarić.
Vitalni 76-godišnjak proplivao je prije 70 godina na Savi i otad se ne miče s vode. Vaterpolo je Davorova ljubav i igrat će ga, kaže, dok god bude mogao. Kada osjeti da više ne ide, dostojanstveno će se povući. Njegova supruga i svi članovi obitelji pružaju mu apsolutnu podršku.
– Imate različite ljude. Netko može, a netko se prepusti. Nastojim živjeti zdravo. Pušiti sam prestao prije trideset godina, ali znam ponekad popiti vino ili rakijicu s društvom. Međutim, ja sam stalno u sportu, stalno sam aktivan. Svaki dan prehodam desetak kilometara, vozim bicikl, plivam, igram vaterpolo... To me održava – zaključio je Davor Špoljarić.