Jedan od samo petorice igrača koji je s Jugoplastikom osvojio sva tri naslova bio je Žan Tabak. Tabak je kasnije postao i prvi Europljanin s osvojenom Euroligom i NBA naslovom, a danas je uspješni pomoćni trener u španjolskoj ligi, u Cajasolu.
- Gotovo svi iz te generacije radimo u košarci i to na visokoj razini. Naučili smo mnogo u tim godinama. Žrtvovali smo puno toga i naporno radili. Ne znam za druge, ali to nije bio samo posao, bio je to način života - započeo je Tabak.
U Parizu 1991. mnogi nisu očekivali da ćete osvojiti naslov prvaka. Ipak ste prije te sezone ostali bez tri ključna igrača i trenera?
- Treba nešto naglasiti, pogotovo ono što sam kasnije čuo u Španjolskoj, da smo mi bili puno talentiraniji nego drugi. To nije istina. Prvi naslov u Münchenu bio je veliko iznenađenje. Godinu kasnije bili smo zasigurno najtalentiranija momčad s Rađom, Kukočem, Ivanovićem, te Maljkovićem kao trenerom. Godinu kasnije nismo imali Rađu, Ivanovića i Sobine,a na klupi je bio Željko Pavličević koji je imao drugačiji način rada od Maljkovića. Nismo bili favoriti kao 1990., ali tu sezonu ću posebno pamtiti po trostrukoj kruni, osvojili smo prvenstvo, kup i Euroligu - rekao je Tabak.
Govoreći malo o utakmici protiv Barcelone u Bercyju, Toni Kukoč je igrao dobro, ali najveći doprinos dao je Zoran Savić. Dobar je bio i Avy Lester. Kakva su vaša sjećanja na tu utakmicu?
- Ne mogu reći da sam bio iznenađen igrom Zorana Savića jer je on bio veliki igrač. Nije to jedina odlična igra u njegovoj karijeri. O Lesteru se slažem. Potpisali smo ga da bude u rotaciji igrala jer smo pod koševima imali samo Aramisa Naglića, Savića i mene, plus Kukoča, koji je igrao na svim pozicijama. Pomogao nam je puno protiv Barcelone, učinio je mnogo dobrih stvari i pomogao nam je dosta u toj pobjedi.
Nitko nije osvojio tri naslova, osim ASK Rige (1958.-60.). Što to znači za vas?
- Ne radi se tu samo o tri godine kada smo osvajali. Trebalo je mnogo raditi prije nego se osvojio prvi. Splitska škola košarke je dala mnogo dobrih igrača i prije nas. Prije nas, izgubila je Jugoplastika finale Eurolige zadnjim šutem protiv Ignis Varesea, a osvojili smo Kup Radivoja Koraća i prvenstvo Jugoslavije. Klub je imao dobre igrače kao što su Željko Jerkov, Rato Tvrdić i Damir Šolman. Ono što želim reći da naša generacija nije bila slučajna, mi smo u svojim redovima imali samo jednog stranca (Lester).
1989. godine u Münchenu promijenili ste povijest europske košarka. Na vrhu su svi vidjeli Barcelonu ili Maccabi.
- Bili smo mlada, dobra, talentirana ekipa koja nije bila sigurna da može pobijediti na Final Fouru. Bili smo ekipa koja je imala dva odlična igrača na svakoj poziciji. Nitko nije zabijao 20 poena po susretu, ali je svaki igrač mogao uskočiti u bilo kojem trenutku.
Godinu kasnije igrali ste u Zaragozi. Igrali ste protiv Barcelone i cijela je dvorana bila protiv vas.
- Te sezone morao sam ići u vojsku i mogao sam igrati samo Euroligu. Nisam puno igrao, ali sam bio sretan da mogu pridonijeti. U Španjolskoj je sve bilo spremno da Barcelona osvoji svoj prvi naslov, ali mi smo tada imali najjaču momčad i odigrali smo odličnu utakmicu u Zaragozi. Bio je vrlo posebno ponovno osvojiti naslov.
Nakon tri naslova s Jugoplastikom, Tabak je odlučio otići preko 'bare'. Osvojili ste naslov s Houston Rocketsima i postali prvi Europljanin s naslovima u Europi i Americi. Jeste li ponosni na to postignuće?
- Mnogi me se sjećaju kao čovjeka koji je osvojio NBA naslov, ali to nije najvažnija stvar u mojoj karijeri. Nisam igrao puno, bio sam u sjeni Hakeema Olajuwona. U to vrijeme nije bilo lako biti rookie iz Europe kao što je danas slučaj. Ja sam bio sam sretan jer sam imao priliku biti dio nečeg velikog. Puno se više ponosim nekim drugim stvarima nego tim naslovom.
Većina igrača toga doba i danas ima ključne pozicije u košarci. Perasović, Ivanović, Sretenović, Luka Pavičević i vi postali ste uspješni treneri. Zašto?
- Svatko je volio košarku u toj ekipi, pa ne mogu reći da sam iznenađen. Morate dodati Savića, koji je glavni direktor, i Dina Rađu koji je još uvijek tu u košarci. Naučili smo puno u tim godinama, kako raditi stvari ispravno, puno smo se žrtvovali i naporno smo radili. Ja sam pokušao malo se maknuti od košarke na godinu dana te sam radio kao skaut New York Knicksa, ali falilo mi je natjecanje i adrenalin koji dolazi s njime. Kad sam prestao igrati, shvatio sam da ne mogu bez košarke, jer ona nije samo moj rad, ona je moj način života.
Final Four se nakon 20 godina vraća u Pariz. Možete li preporučiti put?
- Kao igrač ne vidite previše Pariza. Morate se usredotočiti na nešto puno važnije. Imao sam sreću da se vratim u Pariz sa suprugom. Mislim da je jedan od najboljih gradova u Europi za posjetiti, kao i Jeruzalem, Rim, Barcelona ili Madrid. Ovi gradovi su relativno blizu i nema potrebe da se ide u SAD ili Australiju - zaključio je Tabak.