Tajna Ivičinog uspjeha: Kristalni krevet i visak

Ivica Kostelić u Lenzerheideu je govorio o tome kako će se najprije pet-šest dana odmarati (Daruvarske toplice), a potom će ponovno prionuti na treninge. Nije li to premalo odmora nakon ovakve sezone? Ivica će objasniti da su to treninzi kojima se on opušta.

Problemi s oba koljena

– Proljetni su treninzi užitak. Nema gužvi na stazama, katkad smo i sami. Treniraš na ledenjaku, a potom ideš u zelenu dolinu trčati. Možeš trenirati koliko hoćeš, bez straha hoće li to utjecati na rezultate. U rujnu više nije tako jer su blizu utrke. To je prilika da se stvori baza za sljedeću sezonu. To je antistresni trening. Pravi odmor uslijedit će na ljeto. Kad 250 dana u godini živite na snijegu, morate uzeti ozbiljan odmor. Kada se jednog dana nakon ribolova upitam jesam li ja skijaš ili nešto drugo, to je dan kada si spreman vratiti se treninzima.

Zdravlje je ocijenio ključnim u ovosezonskim uspjesima te se nada da će fizioterapeut Zoran Pršo i dalje ostati u ekipi jer je upravo njega proglasio ključnim čovjekom za spektakularnu sezonu.

– Neka se ne uvrijede ostali, no Pršo je najbolji fizioterapeut kojeg poznajem. Fizioterapeuti nerijetko liječe liječničke dijagnoze, a ne pacijenta. A on ima taj dar da sam dijagnosticira i da odmah rješava problem.

Zbog nomadskog života s Ivicom, Pršo je zapostavio svoju privatnu praksu.

– Svaki smo dan kontrolirali leđa i koljena. Kod Ivice postoji funkcionalna segmentalna blokada kralješka ili zdjelice. Kad se to dogodi, mi to odmah popravimo. Kada bismo to pustili desetak dana, došlo bi do ozbiljnijeg problema. I desno koljeno stvaralo nam je probleme, ono je disfunkcionalno. Nije na razini lijevoga, koje je zdravo.

Ivica se i sam novinarima požalio na svoje desno koljeno koje je doživjelo sedam operacija.

– Koljeno mi nije u stanju u kakvom je bilo u siječnju. Već od kraja prošle sezone nemam punu ekstenziju, a sada mi fali i fleksije. Srećom, koljeno se dosta brzo oporavlja, čak i poslije malih odmora, pa ćemo na tome raditi ovaj tjedan u Daruvarskim toplicama.

– Nitko ne zna koliko on može još trajati s tim koljenom kojem je hrskavica načeta. Tako većina skijaša svrši. Ako se ne dogodi akutna ozljeda, to se pretvori u potrošnju materijala. Ja nisam vidovit pa da znam što će biti za tri godine. Ovo je kao u kartanju, moraš igrati rezonski.

Treba li Ivica usporiti? Mora li i može li opet jurišati na Veliki globus?

– Dobro je rekao pokojni novinarski velikan Žarko Susić da se jednom treba i zaustaviti, a kraj Pavleka se teško zaustaviti. Janica je, primjerice, bila previše korištena. Da smo je malo manje koristili, još bi sada skijala. Možda bi tada osvojila koju medalju manje, no na kraju bi rezultati bio još veći.

Stekli smo dojam da se, slijedom gorkih iskustava iz posljednje dvije sezone, ove godine više slušalo Ivičino tijelo i njegove potrebe za odmorom.

– Pa dosta smo se već prije prestrašili. No, neke stvari u početku nisu bile naša pogreška kao s tim leđima. Ivica se zagrijavao u Beaver Creeku na standardan način, a tada je bilo minus 25 i trebalo se zagrijavati 40-50 minuta. A kada ti puknu leđa, kreće oporavak kojem nema kraja i onda počneš forsirati povratak. Eto vam primjera Marie Riesch. Ona je tijekom SP-a bila bolesna, no zbog njemačkog domaćinstva morala je nastupati i to ju je uništilo. Mi smo jedne godine uništavali sami sebe jer smo mislili da će Ivičini problemi proći.

Tko se jednom opeče s leđima, taj mora i na hladno puhati, pa to čine i Kostelići.

Nećemo i SP i Svjetski kup

– Uveli smo sve moguće mjere opreza. Pa vi i ne znate što mi vučemo sa sobom. Ivica uvijek spava, a bogami i ja, na posebnom madracu koji ima kristale u sebi i koji se pokazao odličnim. Čak imamo i visak da vidimo gdje ima podzemnih voda. Možda ćemo zbog toga nekome izgledati čudno, kao umišljeni bolesnici, no ja se uvijek sjetim kada je ono Ivicu presjeklo u leđima u Beaver Creeku, a bio je u naletu.

Zbog takvih problema preskočene su dvije discipline na Svjetskom prvenstvu. Je li još do prije dvije godine to bilo moguće? Biste li propuštali SP?

– Ja bih, ali Pavlek ne bi. On je menadžer, a za njih smo mi sportaši trkaći konji. Ja sam mu već rekao da ćemo u sljedećim godinama, kada bude SP-a ili OI, voziti jedno ili drugo. Možda ćemo voziti slalom na kraju velikog natjecanja, a možda na SP-u uopće nećemo nastupiti.