Iz uzbekistanskog Taškenta, s poprišta povijesnog dometa za hrvatski sport, zajedno sa svojim trenerima Vladimirom Preradovićem i Draganom Crnovim, vratile su se u Hrvatsku džudašice Barbara Matić i Lara Cvjetko.
A Barbara i Lara postigle su ono što niti jedan par hrvatskih sportašica u povijesti Lijepe Naše nije - nastupile su u finalu Svjetskog prvenstva u istoj kategoriji i međusobno odlučivale o tome tko će biti svjetska prvakinja. A njih dvije ne samo da su reprezentativne kolegice nego su na ovom natjecanju bile i cimerice pa su na dan nastupa iz svoje hotelske sobe izašle niti ne sanjajući da će svoj drugi međusobni meč odraditi u finalu Svjetskog prvenstva.
U prvom je, na Europskom kupu u Dubrovniku, pobijedila Barbara koja je bila uspješnija i na najvećoj svjetskoj pozornici, no to je poraz koji je Lari, vjerojatno, najlakše sjeo u cijeloj njenoj karijeri.
A nezaboravnu hrvatsku priču na svojem portalu ističe i Međunarodni džudaški savez (IJF). A njihov novinar ističe da, otkako je na svjetska prvenstva uključen ženski džudo (1980. u New Yorku), nitko dosad osim Japana nije uspio imati dvije svoje predstavnice u završnoj borbi za naslov svjetske prvakinje.
"Ako ste mislili da su u pitanju Francuska, Brazil ili možda Koreja, varate se. Hrvatska je ta zemlja."
U istom tekstu ističe se da je to za rukom pošlo tek nekolicini muških tandema a dva takva slučaja dogodila su se 2015. u Astani kada su se za zlato u kategoriji do 73 kilograma borili Japanci Ono i Nakaya te Kazahstanci Smetov i Ibrajev u težinskoj skupini do 60 kilograma. Prije toga isto se dogodilo još tamo 1975. kada su se u finalu kategorije do 70 kilograma nadjačavali Sovjeti Nevzorov i Dvoinikov.
Ako se sve to zna ne treba niti čuditi oduševljenje čelnih ljudi Hrvatskog judo saveza koji su za svoje trofejne cure priredili dva dočeka. Jedan u zagrebačkoj zračnoj luci a drugi na press konferenciji u hotelu Sheraton organiziranoj na najvišoj mogućoj razini ali s premalo nazočnih medija. Nažalost, neki dnevni listovi a i mnogi portali uopće nisu ni poslali svoje novinare na taj skup kojim se obilježio ovaj povijesni domet što je još jedna slika nedostatnog poštivanja dometa sportaša iz takozvanih malih, "rudarskih", sportova.
Između te dvije stanice, zajedno sa svojim trenerima, zlatna Barbara i srebrna Lara, bile su primljene i od hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji ih je, u društvu Josipa Pavića, posebnog savjetnika ministrice turizma i sporta, primio "po hitnom postupku". Možda i zbog toga što njegov sedmogodišnji sin Mario trenira džudo. A možda i zato što je počasni predsjednik Hrvatskog judo saveza Tomislav Čuljak, bivši politički tajnik i veteran vladajuće stranke ali i saborski zastupnik u četiri mandata. A i on je izrazio svoje oduševljenje:
- Ovaj ponedjeljak bio je najljepši dan za sve nas koji smo ikad obukli kimono, za hrvatski džudo otkako je taj sport došao u Hrvatsku a meni osobno jedan od najljepših dana u životu. Ovo je bilo nešto neopisivo. Sretan sam što se isplatila svaka minuta našeg truda i što smo stvorili respektabilan nacionalni savez ali i iznimno dobre trenere zbog kojih se i postižu ovakovi rezultati. Nakon ovoga imamo se pravo nadati i olimpijskim medaljama.
A Hrvatski judo savez, kojem je na čelu žena (predsjednica Sanda Čorak), operativno vodi glavni tajni Hrvoje Lindi, inače dopredsjednik Europske džudo unije (EJU), koji je istaknuo:
- Još tamo 2005. krenuli smo sa organizacijom najvećih natjecanja, tada, za mlađe uzraste svjesni da ćemo uz organizaciju velikih priredbi potaknuti i rast klubova i trenera. To je puno godina truda svih članova ovog Saveza i kada se ovakvo što dogodi onda zaboraviš sve one teške trenutke. Ovaj hrvatski finale Svjetskog prvenstva kruna su našeg rada i zadovoljstvo kakvo samo sport može pružiti.
A da je riječ o jednom od najbolje organiziranih nacionalnih sportskih saveza ustvrdio je i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač.
- Ovaj rezultat je dokaz da se Vladino konstantno ulaganje u sport višestruko vratilo pri čemu moram naglasiti i Ministarstvo obrane koje također prati džudaše i džudašice (nap. a. kroz program ugovornih pričuvnika u Hrvatskoj vojsci).
Na presici je govorio i dopredsjednik Saveza Dean Bogić, jedan od onih koji je također utkao sebe u sliku uspješnosti ovog sporta u Hrvatskoj.