Svi koji žive u Splitu znaju koliko im vrijedi Hajduk i koliko je taj nogometni klub utkan u njihovu tradiciju i svakodnevne živote, a svi mi ostali koji nismo iz Splita (i okolice) nikad nećemo moći do kraja shvatiti koliko je cijela ta priča tim ljudima važna. Međutim, s druge strane, mi izvana puno bolje shvaćamo koliko su ta tradicija i poštovanje posebni u hrvatskim okvirima jer takvo što ne postoji nigdje drugdje, uz dužno poštovanje Dinamu, Rijeci, Osijeku i svim ostalim nogometnim klubovima u Hrvatskoj.
Kao mladi sportski novinar jako često čujem rečenice poput: “Moraš doći dolje da bi to doživio”, “Moraš osjetiti malo pravog splitskog đira da bi znao što su to Split i Hajduk”, pa sam se stoga ovog ljeta uputio u Split upravo s tim ciljem.
U splitskim kvartovima
Otišao sam i poslovno, izvještavati s dvije domaće ligaške utakmice Hajduka (Osijek i Šibenik), ali nisam htio uzeti smještaj u nekom hotelu ili apartmanu, već sam došao u goste jednom dobrom prijatelju i njegovoj obitelji u kvartu Škrape. Glavni razlog tome je da sam htio u potpunosti osjetiti svakodnevicu splitskih kvartova i splitske obitelji i vidjeti kako se manifestira ta tradicija vezana za Hajduk, od najmlađe pa do najstarije dobi, od dječaka i djevojčica školske dobi, preko kvartovskih “mangupa”, obiteljskih i poslovnih ljudi srednjih godina, pa sve do baka i djedova koji čekaju mlađe članove obitelji s ručkom svakog dana oko 13 sati. Htio sam osjetiti sve moguće aspekte splitskog društva u srži.
Rezultati su zapanjujući i još sam uvijek pod dojmom. Često čujete priče sa strane: “A joj, ti Splićani uvijek nešto zanovijetaju oko Hajduka.” Da, to možda i jest istina, ali nije pravedno to predstaviti na tako negativan način. Teško je uopće pretočiti u riječi koliko se u Splitu voli Hajduk, i to možda tamošnji stanovnici ni ne shvaćaju u potpunosti. Možda ne shvaćaju koliko je to posebno, eto, jednom momku iz Vinkovaca koji nikad nije vidio da je Cibalia dobila takvu pažnju i podršku. Klinci na ulici znaju tko je Stipe Biuk, znaju da su Marko Livaja i Lovre Kalinić odbili igrati za puno veću plaću da bi pomogli Hajduku, a isto to znaju i oni najstariji. Bake i djedovi će vam možda na ručkovima ispričati pokoju “lekciju” iz Hajdukove povijesti, ali će pokazati i veliko poštovanje prema događanjima u sadašnjosti, bez obzira na to što Hajduk već 17 godina nije vidio naslov prvaka i što već 10 godina nema drugog mjesta.
Iako se da primijetiti doza frustracije što onih rezultata iz prošlosti još uvijek nema, i dalje nad tom frustracijom na kraju prevladava bezuvjetna ljubav, a baš taj odnos savršeno je simbolizirala Torcida na utakmici Hajduk – Šibenik. U prvom dijelu transparent je glasio “Šutnja je često jača i od riječi” bez ikakve buke zbog protesta nakon europskog ispadanja protiv Tobola, a u drugom je Torcida počela glasno navijati i zamijenila taj transparent onim “Ali pjesma ruši sve”. Moguće je da će nogometaši ponekad čuti zvižduke i uvrede, ali sve je to plod činjenice da je navijačima i ljudima iz grada stalo. Kad smo već kod Hajdukove publike na stadionu, treba naglasiti i malo statistike koja kazuje da je u kolima u kojima je Hajduk igrao domaće utakmice bilo više gledatelja na Poljudu nego na ostala četiri stadiona zajedno! Taj se podatak nipošto ne smije zanemariti.
Zna se kad je utakmica
Možda vam je reakcija na ovaj tekst “da, pa svi smo znali da Splićani obožavaju Hajduk”, ali ne treba tu ljubav uzeti zdravo za gotovo jer jednom poprilično neutralnom ljubitelju HNL-a ta ljubav je nešto što se u vremenima smartfona i bombardiranja informacijama izgubilo, nešto što više ne postoji. Kad dođete u bilo koji drugi hrvatski grad, nećete znati da je dan utakmice osim ako nije riječ o nekom velikom europskom protivniku, a kad je riječ o Hajduku, znat ćete da se utakmica bliži makar suparnik bio klub s dna Prve HNL i makar se utakmica odvijala usred turističke sezone. Kad smo već kod turista, ni oni ne mogu zanemariti sve grafite i obilježja po gradu i nerijetko sam u razgovoru sa strancima dobio neko pitanje o Hajduku kad sam im rekao da sam iz Hrvatske.
Ponavljam, ovo govorim iskreno, iz perspektive neutralnog obožavatelja Prve HNL, cijela vibra i energija oko Hajduka je nešto što postoji samo u Splitu, usudim se reći i nešto što iz godine u godinu diže interes za cijeli HNL, kakvi god bili rezultati splitskog kluba. Kapa dolje Splitu!
>>> Ovako nešto mogu samo navijači Hajduka i rijetko tko drugi:
Zašto vi HAJDUKo mrzitelji komentirate teme koje vas se ne tiču novinar nije dirnio nikoga. Brođanin i vjeran navijač Hajduka iako su u mojoj okolini večina Dinamovci nikada nisam ružnu riječ rekao protiv tog kluba iako pomagan sve ove godine kad igra u europi navijam za njih meni je bolesno da se mi "HRVATI" toliko mrzimo bezveze