Mihael Mikić desetak je godina igrao u Japanu. S većinom najboljih japanskih reprezentativaca Mika se susretao u svojoj karijeri, s nekima je i igrao. O reprezentaciji s Dalekog istoka sljedećih će dana biti ispisani nebrojeni novinski stupci. Protivnik Hrvatske u osmini finala Svjetskog prvenstva jedno je od najugodnijih iznenađenja turnira u Kataru. Do sada nikada nisu prošli dalje od osmine finala SP-a, nadamo se da će i ove godine na tome ostati. A po čemu su Japanci tako posebni?
– Po tome što su, nakon prvog poluvremena protiv Njemačke, trebali gubiti s tri pogotka razlike, protiv Španjolske lovili su zaostatak, pokazali da se mogu vratiti. Do izražaja je došao njihov mentalitet i, ako osjete mrvicu slabosti protivnika, iskoristit će to. Imaju kvalitetu kojom mogu ugroziti najveće momčadi na svijetu – počeo je Mikić.
> Specijalna SP emisija: Pogledajte ovu naslovnicu, Dalić je plakao kad je vidio sliku!
Ovo su mane koje moramo iskoristiti
Pa tako i Hrvatsku?
– Baš tako. No mi smo puno kvalitetniji i ove dvije utakmice pokazale su da ih nikako ne smijemo podcijeniti. Imaju glavu i rep i u taktičkom smislu jako su napredovali. To se itekako vidjelo u dvije spomenute utakmice. Kada dođu u vodstvo i imaju prednost, više ne srljaju, ne izlaze u visoki presing, a obranu postavljaju u formaciju 5-4-1. U plitkoj formaciji ne daju puno prostora, dobro izlaze na protivničke igrače i čekaju situaciju da iskoriste svoje najjače oružje...
A to je?
– Njihova ofenzivna tranzicija, polukontra i kontra. Imaju brze igrače po lijevoj i desnoj strani, igrače koji mogu odigrati kvalitetnu dubinsku loptu i proigrati suigrače u prostor.
Dakle, neće biti zgodno ako primimo pogodak i budemo morali razbijati njihov defenzivni blok? Ponajprije zato što će nam prijetiti opasnost od brzih kontranapada...
– Apsolutno. Moramo biti pametni i ne smijemo srljati. Moramo iskoristiti njihove mane. To su prekidi i centaršutevi...
Mislite na defenzivni skok, odnosno blok?
– Tako je. Tu im možemo naškoditi iz kornera i prekida sa strane. Mislim da će to Mario Mandžukić i Vedran Ćorluka dobro skautirati i da će pripremiti nekoliko opcija za prekide u kojima možemo doći do prednosti. Jer, ipak su oni dosta niži i fizički slabiji od nas. Takve sitnice mogle bi donijeti prevagu. Naravno, u veznom redu smo dominantni, tu smo najjači na ovom SP-u – ističe Mikić.
Hrvatska ima jednu manu
Postoji jedna stvar koja nas potencijalno može brinuti, a to je spora reakcija naše momčadi po izgubljenoj lopti na protivničkoj polovici. Vidjelo se to najbolje u utakmici s Belgijom...
– Na to moramo paziti. Odmah treba ići na brzo oduzimanje, a ponekad je bolje i dobiti žuti karton nego im dopustiti da dođu na naš nepostavljeni defenzivni blok.
S tim će Japanci sigurno računati?
– Sto posto. Pogotovo u drugom poluvremenu u kojem koriste Takumu Asana kao džokera, izrazitog brzanca. Baš kao i Kaorua Mitoma koji je odličan dribler. Po desnoj strani imaju Hirokija Ita, također nevjerojatno brzog igrača. Morat ćemo paziti i na Kamadu. Ne znam što će biti s Takehirom Tomiyasuom, bočnim igračem iz Arsenala, tu je pitanje u kojem će sustavu igrati. No, poznajući njihova izbornika Hajimea Moriyasua, najvjerojatnije će se odlučiti za varijantu s trojicom igrača u zadnjoj liniji i s dvojicom bočnih. To će u fazi obrane biti pet igrača, a u napadu će dva beka biti dosta visoko.
Kolika će nam prepreka biti taj njihov "nema predaje" mentalitet?
– Sigurno će to biti veliki problem. Jer, oni su izjednačili svoj najveći doseg, a to je osmina finala. U utakmice protiv Njemačke i Španjolske ušli su rasterećeno, jer nitko nije očekivao da će pobijediti. Protiv Kostarike su, primjerice, izgubili utakmicu, a po formi su možda trebali dobiti. I protiv nas će biti rasterećeni. Ne možete ni pojmiti koliko Japanci zapravo cijene našu reprezentaciju. Oni će protiv nas ući sa stavom da nemaju što izgubiti. Na to treba biti pripremljen.
Analogno tome, svi očekujemo da Hrvatska mora pobijediti Japan. Koliko to može biti mentalni uteg našima?
– Treba biti dobra psihološka priprema utakmice. Izrazito sam ponosan na ovu generaciju naših nogometaša. Nije to podcjenjivanje one generacije iz 1998. godine, nikako. No kada vidimo kako su oni prošli u Japanu i Koreji, četiri godine nakon Francuske, u usporedbi s ovom momčadi nakon Rusije, možemo biti ponosni na Dalićeve dečke. Taj pristup, entuzijazam, naboj mogu biti obrazac za generacije koje dolaze. Ne živimo na staroj slavi iz Rusije, dečki su došli u Katar napraviti novi rezultat. Promijenili smo mentalitet. Svi znamo kako su 2002. godine prošli Šuker, Bokšić, Prosinečki, najveće face hrvatskog nogometa nisu ni skupinu prošle. Ovi dečki i dalje su gladni uspjeha. To je najveća pobjeda našeg nogometa, opet smo se došli pokazati svijetu da smo prava velesila.
Mikićev broj mobitela ovih je dana posebno tražen u Japanu.
– Stalno me zovu. Ne traže nikakve informacije. U nedjelju imam intervju za njihovu nacionalnu televiziju. Oni sve znaju o Hrvatskoj, ne mogu im otkriti ništa što ne znaju. Možda im je Joško Gvardiol mala nepoznanica.
Bit će ovo još jedna reklama za Hrvatsku na Dalekom istoku?
– Ne sumnjam u našu pobjedu i to će baš biti prava reklama. Dokaz je to samo koliko dobro radimo. Japanci su uvijek favorizirali Španjolsku i Njemačku i stalno su uzimali njihove trenere. Ovo je dobra poruka da mi ne zaostajemo i to ćemo vjerojatno potvrditi na ovom SP-u. Ako dobijemo Japan, u četvrtfinalu smo i onda će svima biti "drž' gaće..."
> U studiju Večernjeg pomoćnik Nenada Bjelica komentira izjave leendarnog Alana Shearera
Mikića je u Japanu pet i pol godina trenirao Hajime Moriyasu, japanski izbornik.
Ključ napad po bokovima
– Iznimno je smiren, sistematičan. Voli momčad držati u svom strogom taktičkom rasporedu. Ne poklanja puno pažnje niti se previše prilagođava protivniku. Ima svoju ideju kojoj je dosljedan. Naravno da će analizirati igru Hrvatske i naše automatizme, no neće odstupati od svojih principa. To znači, čvrsto u obrani, uz brzu tranziciju po osvojenoj lopti. Dva bočna u punom šprintu idu prema naprijed. Najvažnije mu je da igrač s loptom ne promašuje prvo ili drugo proigravanje. Naglasak mu je na tom reposjedu u kojem, ako u tri-četiri sekunde ne oduzmu loptu, cijela momčad vraća se u niski blok.
Može li nam Moriyasu nešto podvaliti?
– Ne, teško... Nema tu previše improvizacije. Možda će nam probati prodati neku foru iz prekida.
S obzirom na vaše spoznaje, postoji li nešto što bismo možda morali "kalibrirati" u našoj momčadi za ovako specifičnog protivnika?
– Pa ne. Samo nam je bitno da im zatvorimo dubinu, da imaju što manje prostora iza naših leđa. Moramo imati osigurač za lopte koje će oni odigravati u kontranapadima. Moramo biti strpljivi, napasti ih više po bokovima nego kroz sredinu.
Ova kompozicija u obrani adekvatna je za japanski stil?
– Apsolutno. Juranovićevi i Sosini dolasci iz drugog plana bit će važni. Mora nas više biti u njihovom šesnaestercu.
Imate li neki ultimativni savjet Daliću?
– Ma nemam. Izbornik i stožer su kvalitetni, oni već sve znaju... – zaključio je Mikić.
Nedostaje agresivni napadač kao što je bio Mamdjukić u Moskvi. Teško je bez njega.