Saša Hiršzon (47) nekoć je bio među deset najboljih juniora na svijetu, 1990-ih zvijezda hrvatskog tenisa, prvi reket nakon Gorana Ivaniševića, no u posljednje je vrijeme otišao u izvjesnu “medijsku ilegalu”.
– Trenutačno sam u rodnom Varaždinu, u Teniskom klubu Varteks u ulozi sportskog direktora i glavnog trenera. Pomažem da podignemo sve na malo veću razinu – kazao nam je Hiršzon s kojim smo se proteklih dana družili na turniru “Hrvatski Premier Tenis”.
Nakon teniske, uslijedila je uspješna trenerska karijera tijekom koje je Karolinu Šprem doveo do 17. mjesta na WTA ljestvici i četvrtfinale Wimbledona 2004. Obje te karijere podrazumijevale su stalna putovanja, ali Hiršzon se odlučio na veliku promjenu – zadržati se na jednom mjestu i svojim iskustvom pomoći mladim tenisačima. I ne nedostaje mu tour.
Pobijedili najbolje na svijetu
– Malo sam se zasitio. Radio sam dugo sa Šprem, Mrdežom, Tuksarom i Krajanom... Nije lak život na touru. Ali nije lako ni raditi u klubu gdje se susrećem s organizacijom. Kroz klub teško netko postaje vrhunski, ali mi dajemo ta neka prva znanja i to je možda i najvažniji korak da se tenisači i tenisačice usmjere na pravi put – objašnjava Hiršzon.
Posljednji put kad je više dana boravio u Osijeku bio je sa suigračima iz Davis cup reprezentacije 1997. žrtva sada već antologijske skrivene kamere. Nakon meča protiv Maroka tada još široj javnosti nepoznati Tarik Filipović odglumio je slavonskog pjesnika i hrvatske tenisače počastio svojim “stihovima”. Pred tenisača iz Varaždina kleknuo je i u zanosu ispalio: “Hiršzon k’o bombon!” Ovaj put u Osijeku nije bilo sličnih podvala.
– Bili su nas uhvatili na krivoj nozi – prisjeća se uz smijeh Hiršzon pa dodaje:
– Za Osijek me vežu lijepe uspomene, od te Davis kup pobjede nad Marokom, preko skrivene kamere, do turnira na koje sam kasnije dolazio.
U karijeri je osvojio dva ATP naslova (Bordeaux 1995. i Zagreb 1997.), oba u paru s Goranom Ivaniševićem s kojim je došao i do četvrtfinala na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. Nažalost, u Osijeku nismo opet vidjeli legendarno partnerstvo na djelu.
– Igrali smo tri ili četiri polufinala Mercedes serije, današnjih Mastersa 1000. Pobjeđivali smo jedan od najboljih parova na svijetu ikad Todda Woodbridgea i Marka Woodfordea. Žao mi je što nismo više igrali zajedno, ali Goran je bio singl-igrač. Parove je igrao usput. Vjerujem da smo mogli još i više napraviti – kaže Hiršzon kojemu je ranking karijere bio 214. mjesto na ATP ljestvici.
Okupljanje više-manje svega najboljeg iz prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnost hrvatskog tenisa na jednom mjesto na nekoliko dana oduševilo je nekadašnjeg teniskog asa. “Hrvatski premier tenis” ispunio je svrhu i “pokrenuo tenis”, kako glasi službena egida ekshibicijsko-humanitarnog turnira.
Ovo je dobro i za mlade
– Ovo bi moralo postati tradicionalno okupljanje, možda ne baš toga datuma, nego krajem godine kad svi završe sezonu. Nažalost, svako je zlo za neko dobro pa je i koronavirus okupio sve naše igrače. Događaj je jako pozitivan i nadam se da neće biti posljednji takve vrste. Jako je dobro i za mlade igrače da odigraju koji poen s našim najboljim igračima, da se s njima druže i steknu nova iskustva.
Tenisači su nakon nekoliko mjeseci opet imali kakav-takav natjecateljski naboj, no svi s nestrpljenjem čekaju povratak onog pravog
– Svi treniraju, ali ne znaju u kojem će smjeru sve ići. Nadam se da će tenis krenuti premda je to specifičan sport s dosta putovanja i mijenjanja kontinenata. Žao bi mi bilo da se sezona ne nastavi – zaključio Hiršzon.
Ovo mu ide puno bolje od glume