Ante Brekalo, otac Dinamova nadarenoga nogometaša, 17-godišnjega Josipa, javio nam se jučer na telefon. Pitali smo ga o najnovijoj pat-poziciji s Dinamom, no nije bio odveć razgovorljiv. Trenutak je delikatan i Ante Brekalo ničim ne želi kompromitirati poziciju svoga sina.
Čak je zamolio da ga uopće ne spominjemo u cijeloj priči jer, kako naglašava, pregovori još traju. Iz kratkoga razgovora s Antom Brekalom doznali smo kako je obitelj uzela malo vremena da razmisli o Dinamovoj ponudi te da stvar nije propala.
– O detaljima i o tome tko pregovara u Dinamovo ime, ne mogu vam ništa reći. To je proces koji traje – kaže Brekalo.
U čemu se ogleda vaše nezadovoljstvo?
– Ako u četiri proljetne utakmice moj sin nije odigrao ni minute, kako onda može biti zadovoljan? Ako stručnjaci tvrde da on ima mjesta u Dinamu, ako je njegove kvalitete prepoznala cijela svjetska javnost, onda ne znam kako ih ‘oni’ u klubu ne vide – zaključio je Ante Brekalo koji ipak neće tako lako izgubiti strpljenje u pregovorima s Dinamom.
Tvrdi da neće forsirati sinov odlazak ni dopustiti da, jednoga dana, u tom izlaznom transferu Dinamo bude zakinut. Dapače, tata Brekalo želi da njegov klub na Josipu zaradi, kao što je to bilo, primjerice, u slučaju Alena Halilovića, čiji je otac ispao džentlmen prema klubu u kojemu su mu odgajani sinovi.
Netko mora napraviti ustupak
U slučaju Josipa Brekala, wunderkinda iz generacije ‘98., stvari su, čini se, ipak kompliciranije. I neće biti pomaka dok jedna od dviju strana na napravi ustupak.
Za usporedbu, Josip Brekalo nije u istoj poziciji kao njegov prijatelj i suigrač Branimir Kalaica, kojemu u ljeto istječe ugovor i može otići bez odštete. Brekalova je ‘nepogoda’ važeći profesionalni ugovor do 2017. godine. Jer, za Dinamo je potpisao 26. kolovoza 2014. godine. Tada je Josip izjavio sljedeće:
– Ne znam kako bih opisao emocije koje trenutačno osjećam. U Dinamu sam od svoje osme godine, ovo je moj klub, prošao sam sve mlađe kategorije i potpis profesionalnog ugovora za mene je ostvarenje sna i golemo priznanje. Naravno, također mi je i ogromni poticaj za nastavak rada jer samo tako mogu ispuniti svoju želju: istrčati u dresu Dinama u Maksimiru.
Dvije godine kasnije ta želja još mu nije ispunjena, ali već i sjedenje na klupi prve momčadi trebao bi tretirati korakom naprijed u karijeri. To, primjerice, u 1. HNL nije uspjelo ni najboljem 17-godišnjem vrataru svijeta Šemperu ili kapetanu selekcije U-17 Nikoli Mori. Smire li se duhovi, čim se pruži prilika, Brekalo će kod Zorana Mamića dobiti šansu. Kao što su je svojedobno dobili Sosa, Olmo, Ćorić ili Benković.
Što Dinamo može učiniti kako bi ad hoc umirio obitelj Brekalo? Vrlo jednostavno, podignuti plaću mladome igraču. To uvijek pali. Nagađa se da mu profesionalni ugovor u Dinamu u ovom trenutku jamči najviše 5000 eura mjesečno.
Ali to bi istodobno bio i opasan presedan jer, podignu li plaću Josipu Brekalu, ultimativno bi se mogli postaviti i njegovi vršnjaci Šemper i Soldo koji igraju pod istim uvjetima. I tek bi onda nastao cirkus.
Koja je druga opcija? Staviti nezadovoljnoga Brekala privremeno u frižider ili vratiti ga u juniore te čekati istek ugovora još godinu dana? Višemjesečno neigranje predstavljalo bi za darovitoga mladića potpunu katastrofu, ali Dinamo bi barem izbjegao rizik od pojave novih bombi u svlačionici. Pritom bi genijalca Josipa izgubio na isti način kao svojedobno Murića.
Da između Brekala i kluba vlada idila, kao u slučaju Šempera ili Solde, Josip bi ovoga proljeća sigurno dobio priliku demonstrirati svoj neslućeni talent i tražila bi ga cijela Europa.
Liga prvaka nanosi štetu
A bi li to odgovaralo Dinamu? E, tu dolazimo do kvake cijele priče i koliko je uzlet u Ligi prvaka mladih zapravo Dinamu više štetio nego koristio. Financijskog učinka nema, od ugleda, pohvala i divljenja cijele Europe se ne živi, a istodobno veliki klubovi dobivaju izlog u kojemu prevladavaju ‘akcijske cijene’. U Dinamu se, zahvaljujući Fifinim propisima koji ne dopuštaju ugovore dulje od tri godine, može obaviti najbolji šoping u Europi. Talenata u izobilju, a igraju za 5000 eura mjesečno. I svaka, baš svaka ponuda iz Njemačke, Italije ili Engleske bit će neusporedivo bolja od Dinamove.
Iz te perspektive, osim gušta za publiku i Dinamove juniore, plavima ni sraz s Barcelonom u četvrtfinalu Lige prvaka ne bi bio od velike koristi. Dapače, eksplozija More ili bravure Šempera samo bi privukle nove ‘krvožedne’ kupce. U tom svjetlu treba promatrati i Mamićevu ekspresnu amnestiju Dinamova administrativca Anđelka Ivanjka. Nije on ništa uprskao. Zaboravljanje Fintićevih kartona u Bruxellesu na neki uvrnut način čak je bilo usluga Dinamu.
I dok su se Šemper, Moro, Brekalo i ostali majstori razišli kao rakova djeca, od Dinama do Dinama II., trener juniora, slavljeni i opjevani Mario Cvitanović ponovno se primio Sizifova posla. On u Maksimiru gradi novu generaciju klinaca za europska djela i pritom ne smije ni pomisliti da ne bude prvak Hrvatske.
>> Pobjedu protiv Slavena zasjenile loše vijesti - Brekalo napušta Dinamo?!