U domu Oršićevih bilo je posebno emotivno tijekom utakmice Dinamo – Tottenham i velike pobjede plavih. Jutro nakon spektakularne igre njegova sina, nazvali smo Marijana Oršića.
POGLEDAJTE VIDEO:
Na pitanje kako je preživio i proživio hat-trick i utakmicu života svoga sina, gospodin Marijan se od srca nasmijao. On i njegova supruga Marica primaju nebrojene čestitke i pozive.
– Bilo je sjajno. Gledao sam utakmicu s prijateljem kod kuće. I nazdravljali smo malvazijom, onom koju Vučić ne voli – rekao je Marijan.
Bio je malo i uzbuđen
Kaže da je imao dobar osjećaj.
– Vidjelo se da su u Londonu plavi bili povučeni i da su se uplašili, no imao sam osjećaj da će ih u Zagrebu razbiti. Tako je i bilo.
Kakav ritual ima Mislav nakon utakmica u kojima zabije gol?
– U pravilu odmah nazove, no ovaj put, kaže, jednostavno nije mogao zbog velike euforije. Malo je bio i uzbuđen. Kaže da je dobio deset tisuća poruka i nebrojeno puno poziva. Kada smo se vidjeli jutro nakon utakmice, samo sam ga pitao kako je u 107. minuti izdržao onaj šprint. Kazao mi je da je poslije zbog grčeva jedva hodao. Taj zadnji šprint potpuno ga je istrošio.
Jeste li odmah znali da će vam sin biti nogometaš?
– Ma nisam. Bilo je i puno talentiranijih klinaca od Mislava, pa su otišli nekim drugim putem. Na nogomet sam ga upisao kao petogodišnjaka, na nagovor mog pokojnog prijatelja Čede Cvetkovića. On je odmah vidio da će Mislav biti igrač. Ja sam to shvatio tek kasnije. Najprije smo ga upisali u NK Zagreb, a kada se Zagrebello počeo graditi, morali smo promijeniti klub jer ga supruga i ja nismo stizali voziti na treninge. U Trešnjevci sam dugo nagovarao da ga prime jer je bio puno mlađi i nije postojala momčad njegove dobi. Kasnije sam ga jedva ugurao i igrao je za tri godine stariju generaciju – prisjeća se Marijan.
S nama je podijelio jedno zgodno promišljanje.
– Ja sam od nogometa odustao 1972. kada sam kupio motor. Curu pod ruku, na motor, vjetar u kosi i pravac – Jarun. Mislio sam da će i on odustati od nogometa kada se zaljubi. No, kada je dosegao kadetsku dob, vidio sam da bi zaista mogao postati profesionalac. Podržavali smo ga od prvog dana.
Je li Mislav od prvog dana sanjao o tome da bude nogometaš?
– Bio je zaljubljen u nogomet. No, u sedmom ili osmom razredu otkrio je tenis. Čak je i pobijedio na jednom turniru. Ali nogomet mu je uvijek bio glavni izbor. Nadam se da će i njegovi sinovi krenuti tim putem. Trogodišnji Manuel je kao zvrk i taj bi mogao krenuti, a za jednomjesečnog Ivana još moramo pričekati – zaključio je Marijan Oršić.
OŠ Ante Kovačića u zagrebačkom Španskom i tamošnja igrališta mogli bi ispričati posebnu priču. Baš kakvu je ovog četvrtka ispisao Mislav Oršić. Junak Dinamove pobjede koji je pohađao spomenutu školu. Svi koji su tamo odigrali i najmanju ulogu u Oršićevu djetinjstvu, sigurno ovih dana mogu biti ponosni. Ponovno, jer Dinamov krilni napadač jako je puno puta otkako je u Maksimiru razveselio brojne navijače.
Njegovi prijatelji iz djetinjstva kažu da je Mislav Oršić bio samozatajni klinac. A još će se dugo vrtjeti njegovi potezi na društvenim mrežama. Ne samo pogoci Tottenhamu i njegova “specijalka” s lijeve strane u sredinu i bomba u pravilu u suprotne rašlje.
– Jednostavno puknem po golu, znam gdje gađam i nadam se da će ući. Nekada sam i predvidiv na toj poziciji i dosta igrača zna što ću napraviti pa ponekad i izgubim loptu – istaknuo je Oršić.
Kako ste “preživjeli” šprint pri trećem golu?
– Iskreno, ne znam. Samo sam čuo da mi netko viče da imam suparničkog igrača na leđima. Nisam htio izgubiti loptu na centru. Išao sam naprijed, nitko me nije zatvarao, nitko nije stajao ispred mene. A njihov vratar vjerojatno je mislio da ću opet gađati suprotni kut.
POGLEDAJTE VIDEO:
Podcijenili su nas
Jesu li vas Spursi podcijenili?
– Možda i jesu. Možda su mislili da im je 2:0 dovoljno i da ćemo mi igrati isto kao u Londonu. Nismo gledali suparnika, već samo svoju igru. U Londonu se nismo dobro osjećali, ne znam što nas je tada zakočilo. No, važno je da idemo dalje. Osjetili smo da ih imamo i da nisu napadački tako opasni. S klupe su nam sugerirali da će oni još više pasti u produžetku i da će doći ta naša ključna prilika.
Imali ste ponuda iz inozemstva, nije li vam žao što ste ostali u Dinamu?
– Nije mi žao. Tu sam doma. Igramo u Europi, stalno pobjeđujemo.
Jesu li vam ambicije narasle?
– Zadnje dvije-tri godine igrali smo dobro u Europi. Dobro je da momčad stalno raste. Vidjet ćemo možemo li ove godine tu letvicu još podići.
Kako ste doživjeli navijački doček pred stadionom?
– Predivno. Šteta što nije bilo ljudi na tribinama, to bi bio pravi spektakl. Ozračje bi bilo deset puta bolje i pobjeda bi bila još slađa – zaključio je Oršić.
POGLEDAJTE VIDEO:
Bravo Oršiću. Bravo Dinamo. Bravo Hrvatska. Oršići su isto dotepenci ali su lbudine i pokazali su da vole Zagreb i Hrvatsku, za razliku od jugovića koji ne podnose uspjeh hrvatskog kluba Dinama.