Gabrijela Gaiser (21) jedna je do najboljih hrvatskih igračica futsala ove sezone. U Prvoj hrvatskoj ligi, ali i na skorašnjem Zagreb Winter cupu, nastupa za ekipu MC Plus,a prvi put u karijeri i na čuvenom malonogometnom turniru Kutija šibica. Ali su ispale u pretkolu od Alumnusa. No, počela je na velikom terenu.
– Uvijek sam igrala ili zadnjeg veznog ili stopera – rekla je Gabrijela.
Iako nježnog izgleda, na parketima nije baš tako nježna. Pored nje lopta može proći, ali ne i suparnička igračica. Na Kutiji je protiv Alumnusa dobila žuti karton, a i crveni je bio blizu.
– Iskreno, mislila sam da ću ga i dobiti. Sudac mi je progledao kroz prste – istaknula je Gabrijela koja se u djetinjstvu bavila rekreativno ritmičko-sportskom gimnastikom, a kasnije i akrobatskim rock’n’rollom. Rodila se u Zagrebu, a s roditeljima se, kad je išla u drugi razred, preselila u Mariju Goricu, mjesto kraj Zaprešića. Tu je počela njezina nogometna priča.
Kapetanica reprezentacije
–Ljubav prema nogometu usadio mi je stariji brat. Uvijek bi me vodio na treninge. A i znala sam igrati jer sam u osnovnoj školi na satovima tjelesnog igrala s dečkima. No, nisam ja bila jedina djevojčica koja je igrala nogomet pa se brzo u Mariji Gorici osnovao ženski klub. Zanimljivo je to što nam je trener bio moj tata Toni. Naime, jednom prilikom rekao mi je da dođem na trening nogometaša Mladosti iz Kraja Donjeg i da povedem još nekoliko cura. Nas je na kraju došlo 15 i bile smo brojnije od dečki. Tata nije vjerovao – rekla je Gabrijela.
U početku se taj njezin ženski klub natjecao protiv muških sastava.
– Bile smo čak i dobre, među prve tri ekipe u ligi limača. Jasno, kada smo postale starije, više nismo mogle igrati protiv fizički jačih dečki. Mene su zvali ljudi iz ŽNK Agram. I ostala sam punih osam godina u klubu, sve do ove sezone kada sam zbog brojnih obaveza morala odustati.
Dok je igrala veliki nogomet za Agram, bila je članica reprezentacije Hrvatske do 17 i 19 godina.
– Bila sam čak i kapetanica reprezentacije. Kada se prije dvije godine počeo igrati ženski futsal u Hrvatskoj, odmah sam se priključila i za sada se vidim samo u tome. Preko zimskih mjeseci igramo turnire za prvakinje Hrvatske, Zagreb Winter cup, odlazimo na turnire u susjedne zemlje.
U Agram je došla kao juniorka, ali je odmah igrala za seniorke.
– Puno ljudi pita me zašto nisam odabrala Dinamo Maksimir. Odgovor je vrlo jednostavan. Već tada je Agram bio ravnopravan Dinamu, a onda je bio sve bolji i bolji. Nažalost, Dinamo je na kraju ispao u Drugu ligu.
Na prvoj godini fakulteta putovala je svaki dan iz Marije Gorice u Zagreb.
– Putovala sam po dva sata do Zagreba. Otišla bih rano ujutro, a vraćala bih se kasno navečer. Jer, osim fakulteta, trenirala sam i nogomet. Kada sam vidjela da mi je to naporno, onda sam se preselila u studentski dom. Cimerica mi nekim čudom nije sportašica, ali smo zato postale najbolje prijateljice. Jako voli kuhati, a radi najbolje kolače na svijetu – istaknula je.
Nemam vremena za dečka
Osim što studira, Gabrijela je vrlo aktivna u Hrvatskom studentskom savezu koji često organizira razne radionice, seminare, projekte.
– U jednom trenutku mi je dan bio toliko prenatrpan obavezama da nisam znala što zapravo trebam napraviti u idućih sat vremena. Morala sam se nekih obaveza jednostavno odreći, a najbezbolnije je bilo napustiti veliki nogomet. Ostaje mi mali nogomet i futsal koji se uglavnom igra u zimskim mjesecima. Igram i za ekipu mog fakulteta. Idemo na razne turnire. Sama se financiram, kupujemo opremu, plaćamo si put i smještaj. Fakultet nam novčano baš ništa ne pomaže – govori Gabrijela.
A ima li mjesta za dečka?
– Pa trenutačno sam slobodna. Nema se vremena, malo tko može pratiti moj tempo.