Tin Srbić (22) obradovao nas je još jednom gimnastičkom medaljom. Nakon svjetskog zlata u Montrealu 2017. godine, vježbač ZTD-a Sokol osvojio je u Poljskoj europsko srebro u vježbi na preči.
– Supruga Karin tradicionalno nije gledala finale jer jednostavno ne može, a ja sam gledao u miru svojeg doma. Supruga je šetala psa kojeg je nedavno doveo upravo Tin, a zove se Zdravko. To je mješanac Jack Russella i terijera. I meni je dobro došao jer ga stalno šećem. Šetnja mi uvijek dobro dođe nakon što sam prije devet godina imao moždani udar – rekao je Saša Srbić, Tinov otac.
>> Pogledajte doček Tina Srbića u Zagrebu
Saša i Karin također su bili sportaši.
– Plesali smo akrobatski rock’n’roll. Moja plesna partnerica bila je Renata, a njezin plesni partner Damir. Kao plesni par ja sam bio uspješniji. Naravno, i upoznali smo se na akrobatskom rock’n’rollu, a zanimljivo je da su i naši plesni partneri, Damir i Renata, danas u braku – istaknuo je Saša.
Tin je počeo trenirati gimnastiku s četiri godine.
– Tin i Tena, naša djeca, nisu bila zainteresirani za akrobatski rock’n’roll.
– Vodio sam Tina na nogomet pa su mi rekli da je premali. Onda sam ga odveo na hokej na ledu, i tamo su rekli da je premali. Onda sam slučajno upoznao jednog gimnastičkog trenera i odveo ga u dvoranu zagrebačkog Sokola. Dva mjeseca kasnije na gimnastiku je krenula i Tena – istaknuo je Saša koji je podrijetlom iz Sarajeva, ali od treće godine živi u Zagrebu.
Jasno, svi koji dođu trenirati gimnastiku u Sokol, moraju prvo proći selekciju u podrumu dvorane. Tamo treneri svakodnevno gledaju mnoštvo djece i, kada uoče kod nekog talent, onda se taj seli u veliku dvoranu.
– Nakon godinu i pol djeca su se pokazala dobrima pa su se preselila u tu veliku dvoranu. Tina je odmah pod svoje uzeo trener Ratko Jovanović koji ga je trenirao do 11. godine, a onda ga je preuzeo današnji trener Lucijan Krce.
Tena je nakon gimnastike trenirala skokove u vodu i urbani ples, a Tin je ostao u gimnastici. Nije bilo lako roditeljima financirati dvoje djece, pogotovo nakon što je Saša doživio moždani udar.
– Tin je tada imao 13 godina. Šest mjeseci nisam znao gdje se nalazim, kao da nisam bio pri svijesti. Morao sam ispočetka učiti govoriti i pisati. Pisati nisam naučio jer jednostavno ne ide. Znam se samo potpisati kako bih mogao podizati plaću u banci. Bila su to teška vremena za obitelj. Da, nije bilo lako. Trebalo je plaćati odlaske na natjecanja, kupovati sportsku opremu, koja se brzo troši. Supruga je odgojiteljica u vrtiću, a ja sam u mirovini – rekao je Saša.
Kad se sjeti tih vremena, Tin kaže:
– Mama je praktički sama podizala dvoje pubertetlija nakon što je tata doživio moždani udar. Šokiralo nas je. Ustao je jedan dan, nije znao upaliti računalo, ali ipak je otišao na posao. Odatle su ga prevezli u bolnicu, a ondje je potpisao da se vrati kući. Dva sata nakon toga više nije mogao pisati ni govoriti... Teško mi je opisati kako sam se osjećao kad bih došao do tate, a on ne zna kako se zovem. Zapravo zna, ali ne može reći. Nasreću, oporavio se, čak se vratio i plesu. Sve što se s njim događalo guralo me je naprijed – rekao je jednom Tin.
U Domovinskom ratu Saša je bio pripadnik Tigrova, a svaki slobodan trenutak koristio je da bi pratio Tinov sportski razvitak.
– Do njegove 17. godine išao sam na svaki trening, a onda mi je rekao da bi bilo dosta. Gledam sve njegove nastupe, kada se vidimo kod kuće, obvezno komentiramo svaku vježbu. Cijela obitelj išla ga je gledati na Svjetski kup u Osijek. Bilo je to prvi put da sam ga gledao uživo nakon četiri godine. Da bi mogao biti jako dobar vježbač, shvatio sam kad je imao 13-14 godina. Jako je napredovao i bilo je samo pitanje vremena kada će doći do eksplozije sportskih rezultata – ističe Tinov tata.
U vrijeme kada je Marijo Možnik bio svjetska klasa, prije pet godina rekao je:
– Ima jedan mali koji će biti još bolji od mene – istaknuo je Možnik, europski prvak iz 2015. i srebrni 2012. u vježbi na preči.
>> Pogledajte doček Tina Srbića u zarakoplovnoj luci Franjo Tuđman
– Tin je u početku vježbao višeboj i, kada se specijalizirao za jednu spravu, Lucijanu Krceu, njegovu treneru, to baš nije bilo pravo. Neću tvrditi, ali vjerojatno je izabrao preču zbog Goričkog i mene. Tin je uvijek bio strpljiv i pedantan u treningu. Tehnički je sve elemente savršeno izvodio. U vrlo kratko vrijeme podigao je startnu ocjenu i od prosječnog vježbača došao do svjetske kvalitete – istaknuo je Možnik.
U sportskoj gimnastici ne vrti se velik novac, barem ne u Hrvatskoj.
– Da sam član ruske reprezentacije, sad bih mogao birati stan u kojem god gradu želim i dobio bih novi BMW X 5. Japanac Uchimura godišnje zarađuje milijun kuna, ako ne i više. Ja se neću žaliti na primanja, nisu velika, ali ja sam skroman. Nizozemac Epke sigurno puno zarađuje jer, da nije tako, ne bi vježbao u ovako kasnim godinama. Od Montreala do Szczecina dobio sam sponzorski auto, ali još uvijek čekam pravog velikog sponzora – istaknuo je Tin Srbić.
sto te ne ubije to te ojaca!!! bravo svaka cast na ovakvom intervjuu