Tedeschi: Nismo htjeli kupiti povijest, gradimo ju sami

U okruženju Cedevitinih navijača i u blizini prve momčadi Emil Tedeschi se osjeća dobro. Toliko dobro da odustane i od načela modernog biznisa i da i poduži novinarski razgovor s njim ne mora proći nadležne službe i autorizaciju, kao što je to pravilo u korporativnom svijetu.

Kad smo došli pred Havana Club, svojevrsnu Cedevitinu kuću u Trevisu, odmah je potražio vođe navijača momčadi koju sponzorira. Nije se gurao u prvi plan, no mi smo trebali ponajviše njega. Zanimalo nas je kako napreduje stvaranje navijačkog korpusa kluba, jer klub bez navijača nema identiteta.

- Idemo korak po korak, nikome ne možeš ništa nametnuti. Ljudi prepoznaju emociju i svaki dan nas je sve više. Normalno, za to morate imati i rezultat, a ovaj naš plasman u Final Four Eurokupa magnet je u tom smislu.

Hrvatski klubovi s većom i bogatijom tradicijom predbacuju Cedeviti da nema povijest.

- Mi imamo povijest od tek 20 godina postojanja i na nju smo ponosni. Mi smo povijest mogli i kupiti jer su nam to nudili naši sportski prijatelji, ali nismo. Dino Rađa nam je nudio da uđemo u Split, nudio nam se i Zadar, a svi znaju za naše razgovore s Cibonom. Ne smatram da je nužno da sve moramo raditi sami, ali je ovako najslađe.

I iz njegovih riječi osjeća se zadovoljstvo što suštinski bitno sudjeluje u građenju nečeg sportski uspješnog jer u hrvatskoj klupskoj košarci "trend" je razgradnja svega što je vrijedilo.

- Ja osobno nisam operativno uključen u vođenje kluba. Predsjednik Veber je zajedno s upravom najzaslužniji za ovo. No, kao zaljubljenik i sportaš vrlo sam im blizak i znam glavni smjer. Biznis organizacija je neki moj odgovor na neimanje umjetničkog talenta i neki drugi način kreativnog izražavanja. Da biste mogli podržavati sport, onih 400 klinaca u našoj školi košarke, morate biti poslovno uspješni. Uvijek treba povući crtu između sponzoriranja, povezivanja naše robne marke i promocije Cedevite, i doniranja odnosno ponašanja društveno odgovorne kompanije da jedan dio profita ostvarenog na jednom tržištu u jednom ambijentu vrati tom društvu natrag. Treba razlikovati ulaganje u profesionalni sport od onoga ulaganja u mlade.

Većinski vlasnik Atlantic Grupe, jedne od najvećih hrvatskih kompanija, često govori da onaj koji je spreman za zabavu mora biti i spreman za poraz. Tako je i on pristupio Final Fouru. Nije lako podnio visok polufinalni poraz protiv Unicsa (66:87), ali ga je već sutradan prebolio.

- Za nas je velika stvar što smo ovdje bili u društvu bogatog ruskog kluba (Uniks), slavnog talijanskog kluba (Benetton) i uglednog španjolskog kluba (Sevilla). Nisam uopće bio opterećen osvajanjem Eurokupa. Bit će tu još puno uspona i padova, no bitno je tu da ljudi koji vole košarku ovaj klub prepoznaju kao pošten. Kao klub koji radi na dugoročan i organiziran način, koji ima fizionomiju. Tragično je kada vam život ovisi o jednoj lopti, hoće li ona ući u koš ili ne.

Kaže da je ponosan na sve što se postiglo s Cedevitom u koju je kao glavni sponzor ušao 2005. godine.

- Ja sam realan. Vi morate imati sportski uspjeh da vam se to vrati na način da ljudi pokažu dodatni interes. Ponosan sam prije svega na poslovni rezultat naše kompanije Atlantic Grupa koji nam omogućuje da na ovakav način promoviramo jedan od naših najvažnijih brendova, a to je cedevita. Mi smo na naslovnim stranicama, duplericama najvećih dnevnih novina. To je prostor koji morate ili zakupiti ili morate napraviti nešto izuzetno. No, sportski uspjeh je postignut i to je vraćanje velikog dijela materijalnog ulaganja. Po svim ispitivanjima tržišta, kad kažete Cedevita, osim asocijacije na napitak sa devet vitamina, sljedeća asocijacija je košarka.

Ponosan je na to kako se o Cedeviti govorilo i pisalo u Trevisu, uoči i za vrijeme Final Foura.

- Španjolci su čak pisali da je to priča za snimanje holywoodskog filma. To sigurno godi. U vrijeme kada govorimo o nekonkurentnosti Hrvatske u čitavom nizu disciplina vidimo da se ipak može, da nije sve samo novcu, da dosta toga ovisi i o organizacij, kemiji sudionika, dakako i o elementu sreće. No, ona prati one koji ju traže. Ako ju ne tražiš nećeš ju niti naći.

Briljatni 44-godišnji biznismen na utakmici se ponaša poput običnog kibica. Ne zanimaju ga VIP lože, hoće biti u prvim redovima navijačkih snaga. Tako je na utakmicama u Podsusedu, tako je bilo u Madridu, tako je bilo ovaj vikend u Trevisu.

- Meni je košarka veliko veselje, općenito sport i druženje. To nisu samo pokali i prva mjesta. Sigurno je da u sportu tražite svoju verifikaciju kroz prvo mjesto, no to nije sve. Zato mene ne zanimaju razgovori o sucima, podmetanjima, već pravo sportsko nadmetanje.

Ima jedna momčad u kojoj Emil više uživa nego u prvoj momčadi Cedevite i na tu temu često se vraća. To je ona malo starija vrsta koju vodi njegov prijatelj Davor Užbinec.

- Naša prva momčad nije ona koju vodi Aco nego veteranska momčad Atlantica koju vodi "Coach U", Davor Užbinec. Ja bih sve ovo zamijenio za pet minuta finala veteranskog prvenstva.

I Užbinec i drugi članovi veteranske momčadi bili su ovaj vikend u Trevisu. Atlantic Grupa zakupila je Havana Club, noćni klub talijanske košarkaške legende Ricarda Pittisa, pa se tamo veselilo uz DJ-a Vedrana Raku, ali i tamburašku skupinu Skitnice. Slobodan ulaz imali su svi navijači Cedevite.

- Svi navijači sami su financirali svoj dolazak, uključujući i mene. Svatko je platio svoj put i spavanje, a za one koji su to izdvojili klub je osigurao besplatne karte, majice i šalove. Govori se o 550 aranžmana koje su prodale turističke agencije. Da smo se plasirali u finale bilo bi između 800 i 1000 navijača. Ti ljudi su uložili svoja sredstva. To isto pokazuje naš smjer. Kada je sve besplatno to se dovoljno ne cijeni. Niti u Havana Clubu nije bila besplatna gozba, ali smo se potrudili da cijene budu dostupnije nego na drugim mjestima. Ja uvijek navijam za punu dvoranu gdje karta neće biti preskupa. Danas je besplatna karta devalvacija cijelog ulaganja profesionalaca kluba koji se financira vlastitim novcem.

Cedevitin mecena voli i puštati glazbu kao DJ. Javno je to dosad činio 4-5 puta pod umjetničkim imenom SMS Deutsche. SMS kao Straight Music Selection, a Deutsche zbog njegova prezimena koje u prijevodu s talijanskog znači "Nijemci".

- Ne smatram se nekim velikim DJ-jem, ali dobro poznajem glazbu. SMS Deutsche je eklektički umjetnik koji nema granica između pojedinih pravaca. Kombinira svašta, punk, nove tendencije, psihodeliju, R&B. Kao u životu niti u glazbi ne volim ograde niti pretince. Više volim ono što su Bowie ili Beck u glazbi, primjeri spajanja različitih žanrova. Tako se i ja trudim pustiti ono što publika najmanje očekuje, volim izvoditi glazbene diverzije – kazao je čovjek koji zaslužuje naslov sponzora godine u hrvatskom sportu.