U eri Roberta Prosinečkog azerbajdžanska je nogometna reprezentacija napravila pomak. Ponosno su u tamošnjem savezu govorili o novitetima koje je svojedobno donio Prosinečki.
Afirmirao je nekolicinu igrača, promijenio nogometno poimanje Azerbajdžanaca, osvojio najviše bodova u povijesti njihovih kvalifikacijskih ciklusa. Činilo se da će ta priča puno dulje potrajati. No, spletom okolnosti, Prosinečki je odabrao drugačiji put. Azerbajdžanci su u međuvremenu pokušali implementirati nekakvu alternativnu strategiju razvoja svog nogometa.
Razvijaju privatni biznis
Novi uzlet očekuju pod još jednim Hrvatom, Nikolom Jurčevićem. Što u Azerbajdžanu očekuju od Nikole Jurčevića, koji je nedavno preuzeo izborničku funkciju, pitamo Elmara Valijeva, sportskog novinara internetskog portala Futbolinfo.az.
>> Pogledajte što je o reprezentaciji rekao Ćiro Blažević
– Od Jurčevića ne očekujemo ništa posebno. Jer ionako malo toga ovisi o njemu. Najviše toga ovisi o Elkhanu Mammadovu, glavnom tajniku azerbajdžanskog nogometnog saveza. No, imam dojam da on ne želi razvijati naš nogomet, njemu su prioriteti razvijanje privatnog biznisa. Baš kao što je Rovnag Abdulajev samo koncentriran na SOCAR (nacionalna naftna kompanija u Azerbajdžanu, nap. a.).
Velike nade polagali smo u Gurbana Gurbanova kada je preuzeo izborničku funkciju. Ponajviše zbog činjenice što je imao velikog uspjeha s nogometnim klubom Qarabag. No, opet Mammadov nije podržao izbornika i zbog toga nije bilo pomaka – ističe Valijev, koji godinama prati zbivanja u azerbajdžanskom nogometu.
Može li Jurčević napraviti pomak, baš kako je to pošlo za rukom Robertu Prosinečkom?
– Jurčević može pobjeđivati s azerbajdžanskom reprezentacijom. Ali bojim se da neće moći napraviti pomak o kojem govorite. Osnovni je razlog činjenica da ne postoji strategija razvoja omladinskog nogometa. Logično je da će nam zbog toga patiti nacionalne vrste. To je prvi problem koji u savezu moraju riješiti.
Pitali smo Elmara da nam objasni tendencije u azerbajdžanskoj nogometnoj ligi.
– Ne bih ovdje govorio o azerbajdžanskoj ligi. Bolje da je nazovemo Baku-liga. Jer, naša liga ima osam klubova, a samo Gabala nije iz Bakua. Qarabag je iz Agdama, ali je stacioniran u Bakuu. Ovdje su napravili novi stadion i igraju domaće utakmice jer je Gorski Karabah i sedam pokrajina, uključujući Agdam, okupirala Armenija.
Sumqayit je iz istoimenog grada, ali to je praktično predgrađe Bakua. Zbog takvih okolnosti logično je da je naše nacionalno prvenstvo sve nezanimljivije. Uostalom, loša gledanost glavni je pokazatelj stanja u našem ligaškom nogometu. Kada analiziramo financijsku stranu, samo Qarabag ima novca i jedino oni kupuju strance i imaju ambicije postati prvaci. Neftci i Qabala u pravilu se bore za drugu poziciju. Sve ostale momčadi natječu se bez cilja. Puno je bolje bilo dok su se u ligi natjecale momčadi kao što su Khazar Lankaran, Kapaz (Ganca), Turan (Tovuz), Simurq (Zaqatala) – naglašava Valijev.
O nestabilnosti azerbajdžanskog nogometnog sustava dovoljno govori i podatak da je osam od 12 klubova u tadašnjoj prvoj ligi prije pet godina – bankrotiralo. Logično je kako je uspon, odnosno pad azerbajdžanskog sporta u uskoj korelaciji s cijenama nafte, koja je jedan od glavnih izvoznih proizvoda ove države. Desetljećima je novac od prodaje nafte, odnosno plina, išao u moskovsku riznicu, a kada se to promijenilo, uslijedio je procvat male države.
Izgradnja i širenje prijestolnice dogodilo se nevjerojatnom brzinom. U tom periodu Baku je prozvan novim Dubaijem. Grad je u samo nekoliko godina pretvoren u oazu luksuza. No, kao i u mnogim državama sa sličnom prošlošću kakvu je imao Azerbajdžan, stvari i nisu baš tako blistave. Dovoljno je zagrebati ispod površine pa ćete odmah naći na mnoštvo problema koje se na sve načine pokušava skriti. Elmar Valijev jedan je od onih koji imaju iznimno kritičke poglede na cijelu priču.
– Prije četiri godine predsjednik države odobrio je program nacionalnog nogometnog razvoja. Nadali smo se da će ovaj program potaknuti razvoj našeg nogometa, što je ključno u cijeloj priči. Jer, program je bio jako dobro zamišljen i imao je nekoliko točaka koje bi uistinu donijele prosperitet našem nogometu.
No, u nogometnom savezu samo su trošili novac i ništa nisu napravili. Država je napravila stadione, poput Bail Arene, Dalga Arene ili Olimpijskog stadiona u Bakuu. No, novac se trošio i na strane igrače, ali i domaće. No, sada zaista možemo kazati da taj novac nije donio ništa dobroga našem nogometu. Najveći je problem što ne postoji razvojni koncept azerbajdžanskog nogometa – zaključio je Valijev.
'Mirisi "mi to na ono sto crveni i istocnjaci zele hrvatskom nogometu. Bez velikog vizionara Maminja i nama bi negdje tu bilo mjesto.