Tin Srbić kompletirao je listu svojih medalja. Sada pored europske i svjetske ima i olimpijsku medalju u vježbi na preči. Bio je svjetski prvak i doprvak, dvaput europski doprvak i sada je osvojio srebro na Igrama. To je druga gimnastička medalja Hrvatske na Olimpijskim igrama nakon što je srebrni u Pekingu 2008. godine bio Filip Ude u finalu vježbe na konju s hvataljkama. Hrvatskoj je ovo osma medalja. Zagrebački kvart Dubrava nije ostao bez medalje nakon što je Sandra Perković bila tek četvrta. Tin je spasio kvart.
– Ima li riječi da se dočara ovaj uspjeh? Ima, samo ih ja trenutačno ne znam. Nevjerojatno da sam ovo uspio osvojiti. Treniram 20 godina i u tih 20 godina nije prošao dan kada nisam sanjao olimpijsku medalju. Još kao klinac, početnik, o tome sam sanjario. I sad sam tu, sad sam osvojio medalju. Trebat će mi malo vremena da se sve ovo slegne – bili su prvi Tinovi dojmovi nakon osvojene srebrne medalje.
Vježba je čekala ovo finale
Finale preče je kasnilo što se dalo primijetiti na prvim finalistima koji su padali redom. Prvo Karimi (op.p. druga ocjena u kvalifikacijama), zatim Bull, a Malone je napravio jednu veliku pogrešku. Sve je to išlo Tinu na ruku i možda je mogao do medalje i sa slabijom vježbom iz kvalifikacija, početne ocjene 6.2, no kako je obećao tako je napravio. Išao je najjaču moguću vježbu, početne ocjene 6.5. Jedna mala pogreška, jedan pad i to bi značilo zbogom medalji. No, Tin je odvježbao gotovo savršeno i suci su to znali prepoznati – 14.900.
– Tu vježbu sam htio isprobati na svjetskom prvenstvu u Stuttgartu 2019. godine pa nisam zbog ozljede. Htio sam je isprobati i prije, ali uvijek bi se ispriječio nekakav problem. Izgleda da je ovoj vježbi bilo suđeno da se vidi u Tokiju, u finalu – istaknuo je naš vježbač.
Zlato je osvojio Japanac Hashimoto koji je i treći put na ovim Igrama za vježbu na preči dobio ocjenu preko 15.000 bodova. Prvo u kvalifikacijama, pa u ekipnom višeboju i sada u finalu.
– Istina, prošlo mi je kroz glavu kako bi bilo dobro da Japanac, koji je nastupao iza mene, napravi neku malu pogrešku. Ali nije. Ali i ne treba biti pohlepan. Ova srebrna medalja je beskonačno više od onoga što sam godinama sanjao. Tu sam u olimpijskom selu dvadeset dana, bilo je lijepo, ali me čekanje od kvalifikacija do finala mučilo. Na kraju šećer, što reći – istaknuo je Srbić.
Velike zasluge za ovu medalju ima njegov trener Lucijan Krce koji je s Tinom od njegovih početaka. Krce je i sam bio solidan vježbač, ali nikada nije došao do ovakvog nivoa kao što je došao njegov učenik.
- Jako, jako sam ponosan na Tina. Izdržao je pritisak finala. Dobro se snašao u cijeloj ovoj situaciji. Vidjeli smo da je bilo puno kikseva vježbača ispred nas i da, razmišljali smo da idemo sa slabijom ocjenom. Na sigurnom, po medalju. Ali, držali smo se dogovora. Ustvari, željeli smo se pokazati u najboljem izdanju pa što bude. Tako je na krjau i bilo. Jedva čekam da se vratimo u Zagreb i svi zajedno proslavimo ovaj veliki uspjeh – rekao je Krce.
Život među četiri zida
Uzeo je malo vremena i nastavio:
– Nisam ja bio na spravi, iako, vježbao sam s Tinom svaku milisekundu dok je izvodio. U glavi prođeš sve detalje milijun puta. Kao sportaš sam sanjao doći na OI, nisam uspio. Kad sam postao trener, rekao sam si “idem probati kao trener otići” i evo, ispalo je najbolje moguće. Ali, ovo je njegova medalja. On je sve to odradio – istaknuo je.
I Lucijan i Tin sada čekaju samo jedno. Sjesti u avion i sutra u 22:10 sletjeti u Zagreb.
– Jedva čekamo povratak doma. Ne možemo više jesti ovu hranu, biti u četiri zida… Da smo možda mogli otići na neka druga borilišta, bilo bi super, a ovako nismo smjeli ništa, samo na gimnastiku. Ipak, sve se isplatilo zbog medalje. Sva žrtva. Sad ćemo na zasluženi odmor, ali i da Tin zaliječi konačno povredu leđa s kojom se muči već dugo. Bit ćemo pametniji nakon što liječnici to dobro pregledaju, kaže Lucijan i dodaje:
– Imali smo podršku cijelog našeg kluba ZTD Hrvatski sokol, svima od srca hvala. Izdvojio bih svog trenera Ratka Vukovića koji je prije svega izdržao moju generaciju, i propuste moje generacije. Nismo bili lagana ekipa, a održao nas je na okupu, pružio nam ljubav prema gimnastici i sportu. Zato smo se svi zadržali u njemu, zato sam ja i mnogi drugi danas treneri, zato smo Tinu mogli pomoći da dođe do svojih snova – zaključio je Krce.
Kada je došao do sobe, Tin je još dodao:
– Ovo je najljepši trenutak moje karijere. Kad sam vidio sve te padove, tek me je onda uhvatila nervoza. Prošlo mi je kroz glavu da idem na slabiju vježbu koja je sigurnija. No, kada sam stao pred suce rekao sam da idem najjaču vježbu pa što bude. Hrabrost se isplatila. Nisam se bojao pada, bojao sam se da mi se ruke ne ohlade i ne zgrče. Nakon nastupa dobio sam 500 poruka, ni s kim se nisam stigao čuti jer sam morao ići na dopinšku kontrolu. Odgovorit ću svima, neka se ne brinu...
Bravo Srbine 👏👏