Tito je pitao: Gdje vam je krov?

Ulaznice za utakmice Medveščaka na Šalati opet su planule u rekordnom roku. No, iznad Schlosserovih stuba hokej je bio hit još prije 40-50 godina, kada su za medvjede igrali Rataj, Renaud, Zajec, Gojanović, Ančević, Crnković... Kod Schlosserovih stuba bila je blagajna, a red za ulaznice znao je biti i veći od 100 metara. Hokej je šezdesetih i početkom sedamdesetih bio veliki hit u Zagrebu.

Grudanje navijača

– Gledatelji su se uvijek grudali u stankama između trećina. Sjećam se da su jednom očistili dvije tribine, istočnu i južnu, a sjeverna je bila pod snijegom. Onda su ti navijači sa sjeverne tribine gađali navijače na preostale dvije. Jednom su pak toliko izgađali čovjeka koji je vozio rolbu da se on naljutio i otišao s klizališta – prepričao je Crnković, koji je u raznim kategorijama Medveščaka igrao od 1963. do 1984. godine, a danas je šef omladinske škole medvjeda.

Šezdesetih godina Medveščak je bio drugi najbolji jugoslavenski klub, odmah iza neprikosnovenih Jesenica, koje su već tada imale profesionalce, igrače na plaći.

– Čak smo i njih znali dobiti iako su oni bili jedini profesionalci u ligi, za razliku od igrača Medveščaka, koji su radili ili studirali. Jednom smo ih na Šalati iznenadili sa 4:2, no onda smo u Jesenicama stradali 28:0 – prisjetio se Crnković, a Renaud je dodao:

– Ja tu utakmicu nisam igrao!

Danas najbolji medveščakovci zarađuju 50-80 tisuća eura, u šezdesetima o takvim primanjima nisu mogli niti sanjati.

– Imali smo bonove u samoposluzi ispod Šalate. No, na blagajni smo znali te bonove mijenjati za dinare, kako bi mogli komade odvesti na večeru. Hokejaši koji su pak u to vrijeme igrali u Jesenicama, mogli su lijepo živjeti. A Olimpija je 1971. svakom od četiri igrača kojeg je kupila iz Jesenica dala trosoban stan, 5 milijuna dinara i Fiat 124 – otkrio je Crnković.

Zajedno na šivanju

Najžešće Medveščakove utakmice bile su ipak one protiv srbijanskih klubova Partizana, C. zvezde i Beograda.

– Šake su stalno radile, tu nije bilo milosti. Jednom smo dobili velike batine čak i nakon utakmice sa Zvezdom. Dok smo išli prema svlačionici, zvezdašima su se pridružili i igrači Beograda, te nas zajednički tukli – rekao je još jedan medveščakovac iz tog doba Bruno Zajec.

– Što se tiče tučnjava, ja sam najgore prošao kada smo na Šalati igrali protiv talijanske Cortine, jedan Talijan tako me jako palicom opalio po glavi da i danas imam ožiljak. No, ja sam Talijanu vratio istom mjerom, tako da smo skupa bili na šivanju u traumi – prisjetio se Renaud. Starije hokejaše današnja euforija ne čudi.

– Hokej je uvijek imao publiku a kada smo jednom čekali pripremni dvoboj s KAC-om došlo je 4500 ljudi. Gosti iz Klagenfurta nisu stigli jer im se pokvario autobus, pa smo samo mi odradili trening na kojem je svejedno ostalo 2500 ljudi.

Euforiju uspoređuju s današnjom.

– Hokej je stvarno bio jako popularan. Volio ga je i Josip Broz Tito. Kada je došao na utakmicu reprezentacije na Šalati 1966., odmah je pitao zašto nismo natkrili klizalište, zašto Ljubljana ima klizalište s krovom, a Zagreb ne – ispričao je Crnković.