I nakon svih tih godina, a u reprezentaciji je još od siječnja 2007., čisti je užitak, kao da je prvi put, gledati Domagoja Duvnjaka na terenu. Maestralni Slavonac najmanje voli kad ga se ističe u prvi plan, ali takva klasa, pouzdanost, energija i emocija koju donosi na terenu zaista su rukometna katedra, ubitačno oružje za svakog trenera, a noćna mora i za jače suparnike od Bjelorusije.
Na trenutke sad možda izgleda kao da je teži na nogama nego nekad, što i ne bi trebalo biti čudno jer godine igranja u Bundesligi ostave traga, ali kompjutor u glavi i dalje radi besprijekorno. Za njegovu igru nema pripreme jer toliki broj raznovrsnih rješenja ne ostavlja mogućnost za predviđanje koji će potez u konkretnom trenutku povući.
Obrambeno je i danas s tim krakovima hobotnice i dalje u top pet igrača svijeta, a na prvenstvo je došao vidno motiviran, željan suigrača i navijača koji su opet dobro popunili dvoranu u Grazu. Orilo se „Dule, Dule“ dok je Duvnjak dirigirao terenom kao Von Karajan Novogodišnjim koncertom.
Poslije dvije utakmice suveren hod naše reprezentacije prema Beču slobodno se može prozvati „Domagoj Duvnjak Strasse“. Červarova družina čekirala je već kartu za drugi krug, brzi vlak u utorak kreće prema Beču i puno većim izazovima koji Hrvatsku ondje čekaju.
Naravno, reprezentacija nije jedan igrač, jaka je onoliko koliko je čvrsta njena najslabija karika. Ukupno gledajući, Hrvatska protiv Bjelorusije nije imala slabe točke, što ne znači da nije bilo pogrešaka. Ali pogreške su u igri sasvim normalna stvar dok god igrači zbog njih ne gube glave.
Červarovim se izabranicima to u prva dva kola nije ni na trenutak dogodilo kao što bi možda u nekim drugim slučajevima. Primjerice, mali maestro Luka Cindrić promašio je u jednom kontranapadu cijela vrata gotovo za metar, ali nakon što se izvikao na samog sebe na klupi, vratio se na teren i s nekoliko ubojitih okreta i finti pobacao Bjeloruse po podu.
Svakako veseli da se nakon rezerviranijeg početka s razvojem utakmice raspištoljio i Luka Stepančića čiji će nam topovi itekako trebati kad dođu velike utakmice. Luka, samo hrabro i jako, bez straha od promašaja!
Bravo za izbornika koji je s istekom 46. minute uveo B postavu i odmorio one najjače jer razliku protiv Bjelorusije nema potrebe ganjati. Hrvatska ima prebolna iskustva s ozljedama glavnih aduta u trenucima kad je sve gotovo, a novim licima poput Šarca, Ravnića, Matanovića, Hrstića i Ašanina potrebna je minutaža da bi od koristi bili i onda kad će biti puno važnije i kad će glavni aduti voditi iscrpljujuće bitke s najboljim obranama svijeta.
Bilo je nesigurnosti, ali i dobrih poteza. Obratite pažnju na igrača s brojem 17, mladi Josip Šarac novi je hercegovački biser za čija koljena nakon teških ozljeda u ranoj dobi treba moliti u Međugorju.
Hrvatska još u ponedjeljak mora odraditi posao protiv Srbije u utakmici koja je sada daleko od statusa „više od igre“. Dapače, ovom prilikom je to bio derbi između Srba i Crnogoraca, dijelom zbog podjednake kvalitete, a dijelom zbog trenutačnih političkih odnosa.
No, tko bi odbio još jednu slatku pobjedu za stopostotni učinak u Grazu gdje su se vratili slike rukometne euforije Hrvata. Šteta što je žive samo u prvom mjesecu u godini.
Plavi danas imaju slobodni dan, a od ponedjeljka nastavljaju s pripremama u Rovinju.
>> Pogledajte što su navijači rekli nakon pobjede protiv Bjelorusa
Srbija nema šanse ! Nikakve.