Tko o čemu, Zdravko Mamić o Hajduku. Kao da mu nije dosta tih devet titula i obećanje “deset godina ću biti prvak”, koje ispunjava. A Hajduku je dosta i svojih muka. Na Kantridi su bijeli doživjeli katastrofu, nogometno ozračje bilo je veličanstveno. Istina, osjetilo se puno mržnje, ali tako je to u Rijeci kad gostuju Hajduk i Dinamo. Klasična priča o manjem klubu koji želi u društvo velikih. Rijeka grabi velikim koracima.
U 17 susreta šest pobjeda
Tih 4:1 donijelo je puno potvrda Igoru Tudoru. Kao prvo: bilo bi vrijeme da prizna da mu je momčad u krizi. Učinak u posljednjih šest mjeseci ne valja, od 2. studenog i 3:3 protiv Slavena Belupa, Hajduk je nanizao 17 utakmica s učinkom 6-7-4. Premalo je to za bilo kakve ambicije. Još je u tom periodu ispao iz Kupa, onih 5:0 za Dinamo bio je pravi udar. Pa sada 4:1 u Rijeci. U dva gostovanja kod prvih rivala dobiti devet komada, nije to bilo baš često u povijesti Hajduka.
Brojke još gore izgledaju kad se pogleda kako je Hajduk ove sezone u devet utakmica protiv Dinama (5) i Rijeke (4) ostvario tek jednu pobjedu, četiri remija i četiri poraza, uz gol razliku 10:19. Najbolje je bilo na početku sezone, tada je Hajduk odigrao neodlučeno s Rijekom, pobijedio Dinamo. Bio je to Hajduk u stvaranju, Hajduk u poletu. Kada se Tudorova momčad afirmirala, kao da je stala.
Tudoru sve pohvale za cjelokupan rad, posebno na početku sezone. Bijeli su se dugo držali s Dinamom rame uz rame, Tudor i Zadrov trener Ferdo Milin, kojem su prognozirali ispadanje, napravili su najbolji posao.
No, u studenom su počela lutanja. Sve je dobro izgledalo dok je držao standardnih 4-2-3-1, Hajduk je bio moćan, imao pritisak, posjed lopte. Hajduk je pobjeđivao. Valjda je i to Tudoru zavrtjelo glavu, pa je počeo kemijati s trojicom u zadnjoj liniji, pa s 4-1-4-1...
- Ne možeš uigravati novi sustav dok ne usavršiš stari - jednom je rekao prekaljeni lisac Stanko Poklepović.
Zašto šute Brbić i Vučević
Hajduk teško igra s trojicom u zadnjoj liniji. O tome iza leđa, negdje da ih Tudor ne čuje, pričaju igrači, pričaju u vodstvu kluba, ali nitko nema hrabrosti reći Tudoru da je pogriješio. To je problem današnjeg Hajduka. Ima sve pohvale, dobio je novi ugovor, svi ga vide kao stratega Hajduka u idućem periodu, ali to ne znači da može raditi što ga je volja. Pa još prije godinu dana, kada je zamijenio Krstičevića, sjeo je na klupu i krenuo s trojicom u zadnjoj liniji. Odmah je stigao poraz od Splita. Brzo se vratio onom što je momčad znala igrati.
Godinu dana poslije evo ga opet s trojicom, kao da ništa nije naučio. Može Tudor imati želju igrati kao Antonio Conte, ali Hajduk nije Juventus. To mu netko iz kluba, u prvom redu sportski direktor Goran Vučević i predsjednik Marin Brbić, mora reći.
tudor se ponaša kao tzv "premijer" milanović