Najprije konstatirajmo neizbježno: Dinamo upravo ostaje bez svojega najuspješnijega trenera unatrag pola stoljeća, čovjeka koji je postavio standarde koji će teško biti dostignuti i čiji opus ulazi u anale.
Bjeličin vrhunac bilo je europsko prezimljavanje, dok briljantna pobjeda nad Atalantom (4:0), četvrtfinalistom Lige prvaka, danas zvuči kao priča iz sfere znanstvene fantastike.
>> VIDEO Boys pomogli u seldbi bolnice u Petrovoj nakon potresa
Ima i onih koji će reći kako Bjelica na klupi Dinama ipak nije izašao kao pobjednik u nizu važnih utakmica, poput one s Young Boysima u pretkolu Lige prvaka, pa u uzvratu s Benficom ili dva puta u Kupu s Rijekom, ili sa Šahtarom kod kuće u Ligi prvaka.
No i unatoč tome pamtit će ga se kao trenera koji je jednome gubitničkome klubu ipak uspio promijeniti mentalitet i na kojega smo, sve do fatalne drame sa Šahtarom, mogli biti ponosni.
Igrači stali uz svoje trenere
Sad se tek vidi da je Dinamovo vodstvo u svom planu uštede u teškim vremenima, preko smanjivanja plaća zaposlenicima, imao i još jednu agendu – riješiti se trenera od 1,2 milijuna eura godišnje, usto i trenera na kojega Mamić već odavno nema utjecaj.
Zdravko Mamić ideolog je ovih mjera štednje, Mirko Barišić ih je blagoslovio, a Zoran Mamić provodi ih u djelo. I koliko god one bile smislene, jer plaće Dinamovih profesionalaca i trenera doista su astronomske (bilo bi dobro da ih klub javno objavi, za svakoga igrača i trenera, nap. a.), ovaj razdor između igrača i uprave znači kraj Dinama kakav je do sada bio.
Igrači su čvrsto stali uz svoga šefa Bjelicu i svoje trenere, okrenuli leđa Mamićima i bogtepitaj kako će se to odraziti na Dinamovo ljeto velikih očekivanja. Uglavnom, sve sluti na Dinamo kakav je oduvijek bio, do dolaska Bjelice; jednouman, strogo kontroliran, isključiv, koji tjera vlastitu publiku ili je okreće protiv sebe.
>> GALERIJA Dinamo je zagrebačkom Stožeru civilne zaštite uručio dva sanitetska
U takvim okolnostima ne preostaje nam ništa drugo nego krenuti u potragu za novim Dinamovim trenerom budući da Nenad Bjelica, nakon najnovijih mjera, više nema, figurativno rečeno, s kim popiti kavu u Maksimiru. Njegova misija ovdje je završena, na njoj mu treba čestitati i zahvaliti, i nadati se da će u budućnosti imati poziciju u hrvatskom nogometu.
E sad, je li to Zoran Mamić, Igor Jovićević ili Romeo Jozak, sutra će biti sasvim svejedno, jer pravi trener sjedi petsto kilometara od Zagreba i vuče sve konce.
Zapravo je možda i najlogičnije da se Zoran Mamić ponovno iz ureda spusti na teren budući da kao brat, pa i prekaljeni internacionalac i trener koji je igrao finale klupskoga SP-a, ipak ima najjače referencije od svih kandidata. To što bi njegov angažman izazvao strahovit bunt među navijačima Mamićima ionako nije važno, na to su već oguglali. Jedinu istinsku neugodu za Zo. Mamića (i Zd. Mamića) mogla bi predstavljati pravomoćna presuda u slučaju izvlačenja novca iz Dinama pa je, hipotetski, jedan od scenarija da Dinamov trener izravno s klupe mora u zatvor.
To bi značilo ne samo urušavanje Dinamove struke, nego i kompletnoga Dinama po vertikali, establišmenta na čelu s Barišićem koji je konstatirao kako u Mamićevim akrobacijama Dinamo nije oštećen za 116 milijuna kuna.
Kao prvi kandidat za Dinamova trenera već neko vrijeme figurira i trener mlade momčadi, senzacije Lige prvaka, Igor Jovićević. On je dijete Maksimira, ovdje je prošao nogometnu školu, a kao trener radio je u ukrajinskom klubu Karpati, slovenskome Celju, dok u Dinamu, osim sjajnih juniora, vodi i Dinamo II u Drugoj HNL.
Igor ima dosta zagovornika u Maksimiru, zbog svoje stručnosti, odmjerenosti, posvećenosti, na kraju i opipljivih rezultata.
Počinje nova Dinamova era
Na kraju, kao kandidat je isplivao i dugogodišnji Mamićev bliski suradnik Romeo Jozak, nekada šef Dinamove škole, kasnije direktor u HNS-u, pa i sportski direktor plavih. Jozak ne skriva da je spreman odmah preuzeti Dinamo, zna se kako kod obojice Mamića visoko kotira, a također izvrsno poznaje odnose unutar i oko Dinama.
Do sada je u trenerskoj karijeri vodio samo poljsku Legiju i reprezentaciju Kuvajta i netko će mu spočitnuti kako nema nijedan trofej u svojoj riznici. Opet, koliko je trofeja imao Bjelica prije negoli je došao u Dinamo? Nijedan.
Tako po isteku krize s koronavirusom počinje nova Dinamova era, s novim trenerom, nekim novim igračima, ali i s već pomalo zaboravljenim ozračjem žestokoga navijačkoga neposluha i otpora. Stoga vas na kraju ove priče nakratko podsjećamo na Dinamo kakav ste obožavali, vraćajući vas u trenutke u kojima ste se kao dinamovac osjećali ponosno i gordo.
Dinamo: Livaković; Theophile, Dilaver, Perić; Stojanović, Ademi, Moro (Gojak), Olmo, Leovac; Oršić (Ivanušec), Petković (Gavranović). Ovo su heroji koji su pod majstorskim Bjeličinim vodstvom 18. rujna 2019., pred 28.863 gledatelja, srušili Atalantu s 4:0. Oršić je zabio tri, Leovac jedan.
Eh, da, nikad više takve čarolije...
Evo i Dasovića hehehehe,daju gasa hehehe