Bivši nogometaš hrvatskog porijekla Tomás Felipe Carlovich (Karlović), smatran jednime od najboljih igrača u povijesti Argentine, preminuo je u petak u bolnici u rodnom Rosariju od posljedica udarca u glavu.
„El Trinche“, kako mu je nadimak, nalazio se u induciranoj komi nakon što ga je na ulici napao jedan mladić, udario u glavu, a zatim mu ukrao bicikl. Napadnut je po noći blizu skromne kuće u kojoj se rodio prije 74 godine.
Argentina u petak oplakuje velikog nogometaša.
„Ubili su idola, fantastičnog igrača. Mitskog nogometaša jednog grada. Ubili su nogometnu baštinu Argentine koja je danas zavijena u tugu“, izvijestio je američki portal ESPN. Tisuće čitatelja i stanovnika Argentine šalju sućute, izraze tuge i ogorčenja.
Carlovich je simbol nogometa u Rosariju, trećem po veličini gradu u Argentini, gdje se rodio i Lionel Messi.
Nema pisanoga traga iz kojega je dijela Hrvatske obitelj Carlovich emigrirala u Argentinu. No i te kako ima pisanoga traga o nestvarnoj Carlovichevoj nogometnoj darovitosti zbog koje ga svrstavaju uz bok najvećim argentinskim nogometašima u povijesti.
Nogometaš kavalir
Prestižni sportski časopis El Grafico opisao ga je ovako:
– On je imao svoj stil: bio je elegantan, vrstan, “kavalirski” vezni igrač. Carlovich je najočitiji primjerak lirskog lika argentinskog nogometa.
Nogometni lirik ili u prijevodu sportaš koji je po svemu odudarao od slike uzornoga, predanoga, zagriženoga nogometnoga profesionalca. Klasični boem.
– Uvijek sam igrao isto, s istim željama. Mogao sam otići u Francusku ili u newyorški Cosmos, i to bi mi zauvijek promijenilo život. Ipak, igrati za Central Cordobu za mene je bilo kao da igram za Real Madrid – čuvena je izjava ovoga nogometnoga romantičara hrvatskoga podrijetla.
Tomas Felipe Carlovich karijeru je počeo 1969. godine u Rosariju Central, za koji je odigrao samo jednu službenu utakmicu, a proslavio se u klubu Central de Cordoba, s kojim je 1973. godine ostvario plasman u prvu ligu. Ipak, najznačajniji događaj njegove karijere zbio se u predvečerje Svjetskog prvenstva 1974. u Njemačkoj, kada je argentinska nogometna reprezentacija gostovala u Rosariju. Nogometni savez odabrao je najbolje nogometaše iz lokalnih klubova i suprotstavio ih nacionalnoj momčadi.
U toj utakmici El Trinche Carlovich na silovit je način demonstrirao svu raskoš svoga talenta prezentirajući zadivljujuću izvedbu koja je publiku ostavila bez daha. Tuneli, driblinzi, “sakrivanje lopte”... tu je Tomasovu čaroliju obješenih čeljusti gledao cijeli stadion. Njegova je momčad na poluvremenu protiv Argentine vodila s 3:0, a raspamećeni izbornik Vladislao Cap zamolio je trenera momčadi Rosarija da u drugom poluvremenu ne uvodi Carlovicha u igru. Molba je prihvaćena, ali šokirani i osramoćeni gauči nisu uspjeli izbjeći poraz od majstora iz Rosarija. Završilo je s 3:1, a legenda o El Trincheu raširila se Argentinom.
Naravno da je argentinski izbornik tražio od Carlovicha da se pridruži reprezentaciji i naravno da je odmah bio – glatko odbijen. El Trinche se zahvalio na pozivu jer je već imao ranije dogovoren ribolov s prijateljima. Takav je bio Felipe Carlovich; osebujan, ekscentričan, nepretenciozan, skroman.
Volio biti usamljen
– Nisam imao drugu ambiciju nego samo igrati nogomet. I nikada ne otići iz svoga susjedstva, iz kuće svojih roditelja, družiti se s prijateljima... S Vascom Artolom, koji me kao dječaka odveo da igram za Sporting Bigandu... S druge strane, ja sam usamljena osoba. Kad sam igrao u Central Cordobi, volio sam se presvlačiti sam, u oružarnici umjesto u svlačionici. Sviđa mi se biti na miru, ne zato što sam loše volje – izjavio je jednom Tomas Felipe.
Tajnu maestralne nogometne tehnike Carlovich je objašnjavao ovako:
– Kada sam bio dječak, lopte su bile krpene, a tereni grbavi. Kada svladaš tehniku s krpenjačom i dobiješ potom pravu loptu i ravan teren, sve ide samo od sebe. Znao sam tijekom utakmice i sjesti na loptu kako bih se malo odmorio. Tako sam naučio igrati u djetinjstvu, nisam to mogao u sebi promijeniti kada sam postao profesionalac.
Do 1982. godine igrao je za Central de Cordobu, potom je zaigrao još za Colón de Santa Fe i Independente Rivadavia. Igračku karijeru završio je 1986. godine, baš kada je Diego Maradona doveo gauče do naslova svjetskog prvaka.
I sam je Maradona bio upoznat s genijalnošću vodoinstalaterova sina iz Rosarija. Kada je 1993. godine došao igrati za Newell’s Old Boyse, zamolio je da ga ne zovu najboljim igračem koji je ikada igrao u Rosariju.
– Mislio sam da sam najbolji, ali otkako sam stigao u Rosario, čuo sam čuda o Carlovichu pa sad više ne znam – kazao je tom zgodom Maradona.
Anksionalni Spondilitis