Ovih je dana podosta kakofonije u raspravama o tome trebaju li najbolji hrvatski košarkaški klubovi igrati regionalnu ligu ili ne? Odgovor na to slojevito pitanje nije jednoznačan i eventualno "ne" nevješto je argumentirati površnim tvrdnjama da ta liga hrvatskoj košarci ništa dobro nije donijela, da joj je samo štetila i da su hrvatski klubovi u njoj moneta za potkusurivanje.
HKS se nada litavskom modelu
A to što su hrvatski klubovi tako onemoćali – i financijski i sportski – sigurno nije krivnja ABA lige. Zapravo, krivaca je puno više. Krivi su klubovi i oni koji ih vode. Kriva je država koja u košarku, u odnosu na spomenutu Srbiju, znatno manje ulaže. Kriv je Zakon o sportu koji ne regulira financiranje sporta. Krivo je europsko porezno zakonodavstvo koje ne dopušta makinacije kakve se, pri financiranju sporta, rade izvan granica Europske unije. A kriv je i mentalitet Hrvata koji su u svojoj srži manje nadareni za mešetarenje od Srba, pa i Crnogoraca.
A glavni "mešetar" na zapadnom Balkanu zove se Nebojša Čović i on je, kao predsjednik Crvene zvezde, ostvario sve što je poželio. A to je mogao jer je i u nekim hrvatskim klubovima imao vazale.
Ako hoćete, jedan od krivaca je i Hrvatski košarkaški savez koji mnogo toga poduzima, ali mu malo toga polazi za rukom pa se može činiti da se u silnoj želji da unaprijedi klupsku nam košarku bavi Sizifovim poslom.
Najnovija inicijativa iz ureda HKS-a nudi hrvatskim klubovima da se odluče za Fibina europska natjecanja i da za njih dobiju poticaje. Štoviše, svaki od hrvatskih klubova koji se odluči nastupiti u Ligi za prvaka ili Fibinu Europa kupu bio bi financijski praćen dok god traje u tom natjecanju. Primjerice, kada bi se prvak Hrvatske odlučio za nastup u Ligi prvaka, na što ima pravo, troškovi putovanja bili bi financirani sve dok ne završi svoj nastup.
Nakon što je izašao u javnost sadržaj dokumenta čijim se potpisom pristaje na Fibina natjecanja, iz HKS-a su poručili da nisu time nikoga ucjenjivali, već da su klubovima ponudili novu mogućnost za koju su dobili rok za promišljanje od sedam dana. Isto tako su, doduše naknadno, rekli da oni nemaju ništa protiv da Cibona, Zadar i Split igraju ABA ligu što se, uz europska natjecanja, čini nemogućom misijom ako nemate drugu momčad koja bi igrala domaće prvenstvo.
Čelni ljudi hrvatske košarke željeli bi da kod nas zavlada litavski model, a on bi značio izlazak hrvatskih klubova iz regionalne ABA lige (kao što su Litavci izašli iz dominantno ruske VTB lige) i sudjelovanje u što više europskih natjecanja.
I dok su Liga prvaka (u kojoj ne igra nijedan prvak iz najjačih košarkaških zemalja) i Europa kup službena Fibina natjecanja, to se za Alpe Adria kup ne bi moglo reći. A ovo se natjecanje, barem za hrvatske klubove (Škrljevo, Gorica, Šibenka), pokazalo promašajem. U konkurenciji klubova iz Austrije, Slovačke, Češke, Poljske i Slovenije nijedan od naših klubova nije dospio ni do četvrtfinala pa je jedina dobit u tome što su igračima iz tih klubova sa spomenutih tržišta počele stizati ponude.
S obzirom na to da su dosad naši klubovi igrali ABA ligu linijom manjeg otpora, jer je za njih besplatna, HKS ih sada pokušava metodom financijske "proteze" usmjeriti k Europi, za što su osigurali više od pet milijuna kuna. No, ondje je neizvjesnost mnogo veća, što se prošle jeseni pokazalo i na primjeru Splita koji nije uspio proći kvalifikacije za Fibinu Ligu prvaka pa je u Europi trajao dok i taj kvalifikacijski turnir. A u ABA ligi imaju zajamčenih 26 utakmica i, k tome, kao da ne mogu ispasti. Osim toga, regionalna liga nametnula se kao izlog pred koji dolaze skauti i menadžeri pa igrači i po tome biraju okruženje za sljedeću sezonu.
No, i opcija igranja ABA lige ima svojih loših strana. Osim što nijedan naš klub ne može biti prvak, jer za slaganje konkurentne momčadi jednostavno nema financijske snage, problem te lige su i klubovi poput FMP-a, Studentskog centra i Mege. FMP je podružnica Crvene zvezde, "studenti" su druga momčad Budućnosti, a Mega je menadžerski klub koji služi isključivo za razvoj igrača i njihov kasniji plasman na europsko odnosno NBA tržište.
Možda bi to bila mnogo urednija liga kada bi nacionalni košarkaški savezi bili njeni vlasnici i organizatori jer onda ne bi bilo kolizija u kalendaru, no takvog zajedništva između Slovenaca, Hrvata, Srba, Bosanaca, Crnogoraca i Makedonaca nema, pa se to ne može ni očekivati. Tako će to i dalje ostati interesna liga u čijem sudjelovanju najveći interes imaju srpski i crnogorski klubovi ali i menadžeri, ponajprije Miško Ražnatović.
Čekaju se politički raspleti
A najjače hrvatske klubove i nadalje će mučiti egzistencijalne i političke brige. A sva tri su u čvrstom zahvatu lokalne politike. Da bi znali na kakav proračun mogu računati, žuti moraju čekati rasplet lipanjskih gradskih izbora. Za razliku od prijašnjeg razdoblja kad je HDZ imao kontinuitet vladanja, grad Zadar nema stabilnu gradsku vlast pa se i klub "ljulja". A najviše se, čini se, zaljuljala Cibona koja je na rubu egzistencijalnog ambisa s dugom većim od pet milijuna eura. Neki će reći da dugo ovaj klub nije imao tako talentiranu momčad kao ove sezone, no sada joj prijeti raspad, a klubu stečaj.
A kao financijski najstabilniji klub predstavio se potpuno novi premijerligaš Cedevita Junior koji bi se mogao upustiti u avanturu nastupanja u Fibinu Europa kupu. Da nas barem netko predstavlja u Europi.
>> Pogledajte i video
Tko je kriv što su košarkaški klubovi onemoćali a domoljubni navijaći uz rezultate svetinja Cibone i Zadra na utskmicama uz Boga i domoljublje povraćali? Pokradena država, mutni savez, ali i naš balkanski mentalitet koji je bez Jugo reda, rada i podsticaja ostao svoj na svome jadnome i propadlome.