Ne tako davno bili su titulirani kao najveće nade hrvatskog nogometa. O Anti Ćoriću i Nikoli Vlašiću pisali su se slapovi hvalospjeva, dvojica vršnjaka (obojica su rođeni 1997. godine) nosila su Dinamo i Hajduk, pisalo se o “baby” derbijima, o milijunima koji će se za njih sliti u Poljud i Maksimir.
Nedavno je Ćorić doživio da nije ni u kadru Dinamove momčadi, koja igra Ligu prvaka, a Vlašiću se iz dana u dan broji koliko već dugo nije postigao pogodak za Hajduk u službenim utakmicama. Došao je do trinaest mjeseci, posljednji pogodak postigao je 27. rujna 2015. godine protiv Splita.
Otad je Vlašić suhog baruta. Istina, imao je i nekoliko neugodnih ozljeda, propustio dosta utakmica, ali nitko u Hajduku ne dvoji da zabrinjava što im najskuplji i najtraženiji igrač toliko vremena ne uspijeva zatresti mrežu. Od igrača koji je procjenjivan na više od deset milijuna eura došao je do situacije da se oko njegove kvalitete stavljaju upitnici.
A Vlašić je i dalje isti igrač. Uostalom, nedavno je proslavio 19. rođendan, dovoljno je mlad da se vrati na staze koje je najavljivao kada je u Hajdukovu dresu oborio sve rekorde. Najmlađi strijelac u Europi i Hrvatskoj ligi, najmlađi debitant, Vlašić je od trenutka kada se pojavio na nebu bio predodređen za velike stvari.
Sreća da voli trenirati
– Na djelu je obostrano zapinjanje, onaj tko upravlja njime mora ga raščlaniti, aktivirati, opustiti. Ima sposobnosti za veći domet, a te sposobnosti treba rasporediti, trener mora ugraditi u igru njegovu osobitost, to je zahtjevan posao. Struka Hajduka to ne radi dovoljno dobro. Vlašić ima karizmu kao igrač pred kojim je velika karijera, otac mu je usadio to da pokušava biti atraktivan, što je ponekad vjerojatno u suprotnosti onome što trener traži od njega. Igrača kakav je Vlašić treba staviti u funkciju igre, izvući iz njega ono najbolje – kazuje nam iskusni trener Stanko Poklepović.
Prisjetio se nekih detalja iz karijere. U njegovo zlatno vrijeme u Hajduku, sredinom 80-ih, u momčadi je imao velikog talenta, čudesnog igrača Blaža Sliškovića.
– Uvijek se u ovakvim situacijama kakva je sada s Vlašićem sjetim Sliškovića, kojeg sam vodio, a koji je bio fantastičan igrač, ali s pogledima prema naprijed. Rekao sam mu da neće raditi obranu, već samo intelektualno, nisam mu dao rudarski posao. I Slišković je u svom postavljanju, bez bilo kakvih klizećih startova, odrađivao te obrambene zadatke u postavljanju. To je pristup, tako u Hajduku s Vlašićem trebaju pronaći model ili pristup koji će mu najviše odgovarati. Njegov potencijal nije dvojben, on vam je poput vrata koja su napravljena od najboljeg materijala, samo treba pronaći pravi ključ da bi se otvorila. Ne sumnjam u njega – kaže Poklepović.
Na Vlašiću se, u svakom potezu, u svakom udarcu prema golu, vidi koliko mu smeta što ne zabija. Jednom nam je Hajdukov centarfor Tomislav Erceg pričao o tom golgeterskom postu. Sličnu priču imao je prošle sezone tipični centarfor Nikola Kalinića. U prvom dijelu sezone, u dresu Fiorentine, ulazilo je sve što je uputio prema golu, a u drugom dijelu prvenstva nije mu išlo.
– Kada ti ide, onda vrata izgledaju kao da su široka dvadeset metara. Jednostavno, sve što udariš završi u mrežu, nema ljepšeg osjećaja za napadača kad je tako. Ali, nema ni goreg osjećaja kada te stigne kriza, tada ti širina gola izgleda kao da su vratnice udaljene deset centimetara jedna od druge. Uvijek ima takvih perioda, i jednih i drugih – govorio je Erceg.
Vlašić je, to je očito, sada u tom periodu kada ga gol neće. Njegov trud i zalaganje nisu sporni, čak se na trenutke čini da želi i previše, pa ulazi u neke nepotrebne driblinge. Uostalom, Vlašić i nije tipičan gol igrač, njegova pozicija je polušpica, malo lijevo, tada je najopasniji. Asistencije mu idu, ove sezone skupio ih je pet, a da na kontu ima dva-tri gola, ocjena njegove igre bila bi puno viša.
Joško bez komentara
I dalje stižu signali da ga prate najbolji europski klubovi, što znači da se Hajduk može nadati nastavku pravilnog razvoja karijere, koja bi trebala završiti među zvijezdama. Ako bude drukčije, onda se svi moraju zapitati gdje su pogriješili. I ljudi u Hajduku, ali i u obitelji Vlašić u kojoj je Nikola pomno pripreman za sve ovo što se događa.
Tata Joško se povukao, kako bi Ćiro znao reći, “u tamu svoje kože”, nije za medijske istupe, ali uvjeren je da će se Nikola vrlo brzo vratiti na pravi kolosijek. U obitelji Vlašić navikli su na teške sportske trenutke, sestra Blanka je putokaz. Svaki put kada bi prolazila teške trenutke vraćala bi se još jača, takvom raspletu nada se i Nikola.
– To što nije postigao gol godinu dana ne bi trebalo biti toliko alarmantno. Sada je kod njega prisutan psihološki problem, vrijeme prolazi. Kada stigne prvi gol, gotovo sam siguran da će to biti ključ njegova otvaranja – zaključio je Poklepović.
Puno se mladih nogometaša nađe u ovakvoj situaciji. Nekako smo skloni ustvrditi da se će se na psihološkom planu Nikola Vlašić brzo podići. Tome su garancija otac koji je s kćeri Blankom prolazio puno veće probleme kroz bogatu karijeru.
tko je tu kriv,,,,nije njemu nitko kriv što sa 8 metara promaši cijeli gol,,,,,