Tko je najnoviji debitant vatrenih? Igrao i u Dinamu, a većinu karijere uopće nije bio napadač

Iako posljednji ciklus hrvatske reprezentacije u kvalifikacijskim utakmicama za Euro zbog dva poraza nije baš prožet veseljem i zadovoljstvom, u cijelom tom ciklusu ipak postoji jedna lijepa priča. Hrvatska A-selekcija je dobila novog debitanta. Mladi 21-godišnji napadač njemačkog prvoligaša Augsburga Dion Drena Beljo je u utakmicama protiv Turske i Walesa ušao s klupe i tako dobio jednu vrstu validacije za sve ono što je radio u svojoj, još vrlo mladoj, nogometnoj karijeri.

Budući da se o Dionu baš i previše ne zna u domaćem javnom sportskom prostoru, odlučili smo mu za ovaj tjedan dodijeliti rubriku portreta i malo vas više uvesti u njegov život, određene posebnosti i nogometni put. Da bismo dobili pojam o tome koliko je Dion uspješan u odnosu na to odakle dolazi, dovoljno je napomenuti da je riječ o jednom od samo dva Vinkovčana koji su uspjeli doći do toga da zaigraju u 'ligama petice'.

Prvi je bio Danijel Ljuboja (45), bivši reprezentativac Srbije koji je nogometno odrastao u tadašnjem Dinamu iz Vinkovaca, a potom igrao kao napadač za klubove poput PSG-a, Nice, Lensa, Sochauxa, Strasbourga, Stuttgarta, HSV-a i Wolfsburga. Dakle, Beljo je zapravo prvi Vinkovčanin koji je došao do nastupa u ligama petice, a da je pritom Hrvat.

Ono što se o Belji u našoj javnoj sferi zna jest priča oko njegovog specifičnog imena, koju svakako vrijedi ponoviti ako ju kojim slučajem niste čuli. Prvo ime, Dion, je dobio po grčkom bogu vina i plodnosti, Dionizu, dok je drugo ime, Drena, dobio po nadimku svojeg djeda koji je taj nadimak dobio jer je bio zdrav kao dren, barem je tako Dion naglasio u jednom intervjuu. No, postoji još tu pregršt zanimljivosti oko njegovog životnog i nogometnog puta.

Dion Drena Beljo je rođen u Zagrebu jer mu je otac Denis u to doba, 2002. godine, tamo studirao, ali je već s njegove dvije godine obitelj otišla natrag u Vinkovce. Odrastao je u tamošnjem Kolodvor kvartu, gdje je odmalena uvijek 'visio' na igralištu s dečkima igrajući nogomet. Bio je i iznimno vješt i u ostalim loptaškim sportovima poput tenisa, rukometa i košarke. Iz njegove obitelji nam je rečeno da mu je sport odmalena jednostavno bio u krvi i da je, čim je to bilo moguće, krenuo sa svojim prvim nogometnim koracima u najmlađim uzrastima vinkovačke Cibalije.

Jedna jako zanimljiva crtica iz njegovih najmlađih nogometnih dana je da je u uzrastu limača nosio i dres Dinama. Igrao je za njih na nekolicini turnira, a u utakmicama mu je suigrač bio i sadašnja zvijezda reprezentacije, Joško Gvardiol. Dinamo ga je već tada, kao devetogodišnjaka htio u svojoj nogometnoj školi, no među njegovim najbližima tada je procijenjeno da bi za tako mladog dječaka promjena sredine jednostavno bila prevelika.

Osim njegovog specifičnog imena, ono što mnogi na prvu kod Belje prepoznaju je njegova građa sa 195 centimetara visine. Međutim, Dion nije uvijek bio takvog rasta. Sve do prvog razreda srednje škole je bio prosječne visine, a onda je potom njegov rast naglo 'buknuo'. Prevdiđalo se da bi mogao tako izrasti, pa je u predtinejdžerskim danima odrađivao posebne privatne kondicijske treninge, i to mu je puno pomoglo da, kako je i sam jednom rekao, ne izgleda nezgrapno i da se dobro osjeća u svojem tijelu.

Vrlo vjerojatno je najzanimljivija priča iz njegovog nogometnog odrastanja da Dion zapravo uopće nije bio napadač. Gotovo tijekom cijele njegove karijere u nogometnoj školi Cibalije je bio veznjak, plemeniti tehničar, kreator i razigravač. Prije svojeg dolaska u seniorski rang je tri godine (od 14. do 17. godine života) proveo i kao igrač vinkovačkog futsal kluba Aurelia, što mu je donijelo puno toga dobroga.

Prvotno, u Cibaliji se zimi često zbog kiše, blata i mulja nije moglo trenirati pa mu je futsal odlično došao u stvaranju kontinuiteta treninga i igranja u to doba godine. Nadalje, kako je rekao za stranice Aurelije, igranje futsala mu je pomoglo pri shvaćanju da u obrani nema sakrivanja, da se vidi čim jedan igrač ne igra obranu jer ih je u futsalu manje na terenu. Isto tako, brzina nogometa u futsalu mu je uvelike pomogla, a tu je još dodatno razvio taj već istančani osjećaj za tehniku, viziju i kratka te kreativna dodavanja. U principu, bio je igrač s jednim vrlo neuobičajenim kvalitetama za tako visokog momka, od svih tih visokih igrača se isticao po sjajnoj tehnici i, kako bi se reklo, kirurškoj preciznosti. Često je isticao da mu je važno igrati lijep nogomet s puno kombinatorike.

Tek je u svojim seniorskim danima u Cibaliji jednu sezonu odigrao kao krilo, da bi ga dolaskom u Osijek 2019. godine Marin Skender i Ivan Meštrović preko noći 'prekrstili' iz veznjaka u centarfora. Upravo Skender mu je jednom prilikom rekao "dečko, ti si visok 195 centimetara, pa ne možeš ti biti vezni igrač". Ne samo da se morao navikavati prijelasku u višu razinu seniorskog nogometa u toj mladoj dobi, nego se morao navikavati na jednu potpuno drugu poziciju od one koju je igrao cijeli život.

U prve dvije sezone u Osijeku je kombinirano igrao za tadašnji Osijek II u drugoj hrvatskoj ligi te za prvu momčad u HNL-u, da bi nakon te dvije sezone otišao na posudbu u prvoligaša Istru gdje je uistinu eksplodirao. U 37 nastupa za klub iz Pule, koji je u HNL-u tada većinom igrao obrambeno, je došao do pomalo i nevjerojatnih brojki od 20 pogodaka i četiri asistencije te bio jedan od najboljih HNL strijelaca, i to samo s 19 godina na leđima. Nakon te sezone tadašnji trener Osijeka Nenad Bjelica ga je odmah vratio u prvu momčad gdje je postao standardan te u 19 nastupa u prvom dijelu sezone 2022./2023. došao do devet pogodaka, čime je bio najbolji strijelac kluba.

Na zimu je Osijeku stiglo nekoliko ponuda, od kojih se klub odlučio za onu Augsburgovu, a Dion je zbog želje tadašnjeg trenera njemačkog kluba, Enrica Maassena, prihvatio tu opciju te se otisnuo u Bundesligu, u kojoj je zasad poentirao pet puta, između ostalog i velikom Bayernu iz Münchena.

Da se još malo vratimo na ovu priču oko Dionove promjene pozicije, Bjelica je tek u njegovom posljednjem periodu u klubu saznao informaciju da je on u nogometu zapravo stasao kao veznjak te je bio šokiran tom informacijom, rekao je tada "pa što mi to prije niste rekli". Njegov otac Denis nam je otkrio da su u obitelji prije tog transfera na zimu ove godine više bili zaintrigirani ponudom Dinama koja je također stigla na osječku adresu, ponajviše zbog boljitka Dionovog razvoja, no da je klubu s Grada na Dravi jednostavno financijski više odgovarala ponuda Augsburga.

Beljo je u Augsburgu bio velika želja Maassena koji je u njemu vidio ogroman potencijal, no taj mladi 39-godišnji strateg je upravo nedavno, prije nekoliko dana, smijenjen s mjesta trenera, i sad našem napadaču slijedi važan period stvaranja povjerenja i nametanja novom treneru, Dancu Jessu Thorupu.

Što se tiče njegovog života izvan nogometa, Beljo je momak koji je vrlo jednostavan i samozatajan te kao takav vjerojatno neće biti pretjerano zanimljiv javnosti. Kako su ga opisali oni što ga poznaju, to je 'dečko iz susjedstva'. Ima stari krug prijatelja iz osnovne i srednje škole, ima djevojku još iz srednjoškolskih dana, zatvoren je, voli intimu i mir, čak ga se opisuje i kao plahog i stidljivog. Kod njega nećete pronaći nejakve afere, jer živi po principu nogomet-kuća.

Što se tiče hobija, voli pratiti sportove poput košarkaške NBA lige, nekad i Formule 1 te voli igrati videoigre, to mu služi kao relaksacija. U školskim danima je bio odličan učenik u osnovnoj te vrlo dobar učenik u srednjoj školi te je već i tada funkcionirao na relaciji nogomet-škola-kuća.

Ono što ga je dovelo do ovakvih, dosad nezapamćenih nogometnih uspjeha za nekoga iz Vinkovaca je činjenica da je iznimno radišan i predan. Nikad nije bio ni najbrži ni najjači među vršnjacima, ali je imao onaj moment da je bio najjači kad je bilo najteže. Koliko god se njegov talent vidio još od najmlađih dana, nitko od njemu bliskih ljudi nije očekivao da će doći do ovakve karijere, i to samo s 21 godinom.