Tko je novi vatreni? U Dinamu je dobivao mrvice, ali je jedan događaj sve promijenio

Dini Periću (25) nogomet je u krvi. Njegov otac Željko, a to će mnogi posvjedočiti, u svoje je vrijeme bio jedan od najboljih osječkih malonogometaša. Prateći oca, i Dinu je “zarazila” lopta.

Počeo je u osječkom Grafičaru i nakon samo nekoliko mjeseci već se našao u sustavu mlađih kategorija NK Osijeka. Ta sjajna generacija igrača rođenih 1994. dala je poslije dosta poznatih prvoligaških imena, poput Josipa Mišića, Marka Malenice, Zorana Arsenića, Benedikta Mioča... no, za razliku od njih, Dino nije dočekao seniorsku premijeru u matičnom klubu. U vrijeme kronične besparice, kada je budućnost Osijeka bila neizvjesna a klubu prijetilo gašenje, jedini izlaz bila je prodaja igrača, a Dino kao U19 reprezentativac bio je tražena roba.

Mama ne gleda utakmice

Obitelj Perić tek se navikava na činjenicu da je Dino postao tema medija, igrač za Ligu prvaka, potencijalni reprezentativac... Dinine utakmice otac Željko pozorno prati kao i šest godina mlađa sestra Leonarda, ali zato je majka Mijana “na iglama” svaki put kada je Dino na travnjaku. Priznaje kako zbog brige ne može gledati utakmice svoga sina, već je tada najčešće u šetnji.

– Otkako je pokidao ligamente, ja kasnije nemam snage ni pogledati snimku utakmice koju je igrao. Ja uopće ne znam kako on igra, samo čujem kako je igrao. Na ulici kasnije doznam da je na utakmici dobio neki udarac – otkriva majka.

A za njegov odlazak u Dinamo doznala je iz novina. Transfer je, naime, dogovoren za vrijeme Osijekovih zimskih priprema u Turskoj. Dino je bio jedva punoljetan kada se odlučio za iskorak u karijeri.

– Mama, idem u Dinamo – prelomio je na polugodištu četvrtog razreda gimnazije u kojoj je bio odlikaš i priopćio svoju odluku.

– Razmišljao je u to vrijeme o tome da studira arhitekturu, i danas ga to drži, stalno gleda kako bi nešto kupio, renovirao... Ali upisao je na kraju Ekonomski fakultet da mi dokaže da može – objašnjava Mijana Perić.

Dinamo, međutim, nije bio jedini zainteresiran za Dinu. Hajduk ga je htio, a Udinese je na stol stavio bogat ugovor, no novac nije bio presudan u odabiru nove sredine.

– Kada je već morao otići iz Osijeka, razmišljali smo kako je bolje da je blizu kuće, da odrasta u našoj blizini – kaže otac Željko.

Selidba je bila iznenadna pa se inače jako povezana obitelj morala prilagoditi novim okolnostima.

– Isprva smo često išli u Zagreb, a bake su nam jako mnogo pomogle te njegove prve dvije godine kako je otišao od kuće, boravile su kod njega, kuhale mu što je njemu bilo jako važno – objašnjava Mijana.

– Bilo je ili ćemo pokušati pomoći djetetu ili će morati ići drugim putem – dodaje Željko.

Danas se možda i ne vide često koliko bi željeli, slobodno vrijeme u Zagrebu Dino krati odlazeći s djevojkom u kino, a prvenstvenu stanku često za putovanja.

Jedna od Dininih najvećih vrlina očito je i strpljenje. Nakon što je proveo dvije sezone na posudbi u Lokomotivi gdje je i doživio ozljedu ligamenata, Dino je dugo vremena čekao svojih pet minuta u Dinamu. Debitirao je za modre u eri Ivajla Peteva u sezoni 2016./2017., no daleko od toga da je bio standardni prvotimac. Iako je i to bilo mnogo bolje od statusa koji je “uživao” kod Marija Cvitanovića koji mu je u 25 prvenstvenih utakmica, koliko ih je proveo na klupi u sezoni 2017./18., dao samo jednu prvenstvenu minutu!?

Baka arhivira članke

U to vrijeme postojala je i mogućnost posudbe Wisłu, čak i povratka u Osijek, no Dinamo je odbijao ponude. Nikola Jurčević već mu je davao konkretniju minutažu, no pravu priliku dobio je tek dolaskom Nenada Bjelice. A iskazano povjerenje Dino je iskoristio! Lani je samo Ivan Šunjić imao veću minutažu u Bjeličinu kadru u Prvoj HNL, a ove je sezone Dino tek jedan od trojice, uz Dominika Livakovića i Marina Leovca, koji su odigrali baš svaku Dinamovu minutu u Europi.

– Nikad nije sumnjao u sebe, čekao je svoju šansu i dočekao ju je. Trebao mu je samo netko tko će mu dati vjetar u leđa – kaže Željko.

Nenad Bjelica, čija riječ ipak ima težinu, nedavno ga je pak javno preporučio Zlatku Daliću.

– Znam da može i znam da vrijedi, ali već i samo spominjanje Dine u kontekstu poziva za reprezentaciju meni je dovoljno, mnogo nam znači – kaže otac Željko.

Ispratit će s tribina Dinamove i Dinine nastupe u Ligi prvaka. Inače, baka je u obitelji “zadužena” za evidenciju o Dininoj karijeri. Kaže nam kako sve novinske napise brižljivo arhivira. Tek će imati materijala za dokumentaciju o budućem hrvatskom reprezentativcu!