Stipe Miočić (38) više nije teškaški prvak UFC-a, najjače svjetske organizacije slobodne borbe. Američki Hrvat, barem ne u kavezu, nije uspio dokazati da snaga klade valja, a da ipak uvijek um caruje, pa je završio u bolnici na CT-u mozga.
U svojoj šestoj obrani naslova sin hrvatskih iseljenika brutalno je nokautiran, a s prijestolja ga je zbacio četiri godine mlađi borilački stroj imenom Francis “The Predator” Ngannou (34). On je krenuo na prvaka najprije niskim nožnim udarcem, potom je pogodio nekoliko ručnih hitaca, uspješno se obranio od rušenja nakon čega je Miočiću zašao za leđa i tu napravio nemalu štetu prvaku. Potom je uslijedio i lijevi udarac nogom u glavu (high-kick), a već na isteku prve minute druge runde Stipe je završio na leđima. Primio je prednji lijevi direkt, potom desni aperkat nakon kojeg je krenuo previše otvoreno i naletio na savršenu kontru.
Trojica Afrikanaca s pojasom
A atraktivna pobjeda tog zastrašujućeg tamnoputog borca već je treće preuzimanje trona od boraca rođenih u Africi. Najprije je velteraški naslov osvojio Kamaru Usman (Auchi, Nigerija), potom je srednjaški prvak UFC-a postao Israel Adesanya (Lagos, Nigerija), a na prijestolju je sada i Kamerunac. Ako znamo da je i prvak u bantamu tamnoput (Aljamain Sterling) to znači da je 50 posto UFC-ovih prvaka tamnoputo.
A upravo je Ngannou najupečatljiviji predstavnik crnog kontinenta. Borac u kojem je slobodna borba dobila ono što je profesionalni boks svojedobno imao u Mikeu Tysonu. Razorni borilački stroj. Šampiona koji bi se mogao poigravati sa svojim izazivačima. Baš kao što je to činio u posljednje četiri borbe, pa i s najvećim UFC-ovim teškašem svih vremena. I kao što je tvitao jedan od najplaćenijih glumaca svijeta Dwayne Johnson, može se reći da “počinje era Predatora”. Košarkaška zvijer Shaquille O’Neal ustvrdila je da je Ngannou istinska zvijer, a likovao je i najpoznatiji košarkaški Kamerunac, NBA zvijezda Joel Embiid.
Od sada pa nadalje pričat će se o afričkom nomadu čija je životna priča veća i od ove velike pobjede. Nakon što su mu se roditelji rastali, odgajala ga je teta, a kao 10-godišnjak radio je u kamenolomu, utovarivao je pijesak po cijele dane da bi zaradio za preživljavanje. Kao tinejdžer odolio je pozivima nekolicine lokalnih bandi da im se pridruži te je odlučio boksati, ali prilično kasno, tek s 22 godine. Kao 26-godišnjak zaputio se u Pariz, sa željom da postane profesionalni boksač, a na tom putu proveo je dva mjeseca u zatvoru u Španjolskoj zbog ilegalnog prelaska granice. Prvo vrijeme u Gradu Svjetlosti bio je beskućnik pa je spavao gdje bi stigao, a samo osam godina kasnije na krovu je svijeta. I to financijski kapacitiran činiti ono što ga raduje, a to je pomagati svojoj obitelji i siromašnim kamerunskim klincima koje će uvjeravati svojim primjerom da i za njih ima nade.
Evo, izguštaše večernjakovci poraz hrvatskog sportaša u 100 članaka. Očekujemo izvješća o izjavi njegove susjede.