U svibnju 2009. Damir Gojanović i Dado Ljubić sjedili su u Pointu, na klupskom računu imali su 3500 kuna, a iz Austrije je stigao poziv. Uđite u Ebel. Nekadašnji kapetan kluba i vratar krenuli su u avanturu, a mladi menadžer, koji se školovao u Rusiji, odmah je uspio stvoriti dobro ozračje u klubu i oko njega i priča je jednostavno uspjela.
I nitko mu prije godinu i pol nije vjerovao da će medvjedi igrati u drugoj najboljoj ligi svijeta. I to za Gagarinov kup. A Gojanovićev pothvat može se usporediti s Gagarinovim. Naime, igranje Medveščaka u KHL-u jednako je kao da Gojanović i medvjedi lete svemirom.
Gojanović, pak, ne posluje savršeno, ostali su dugovi prema nekim igračima i dobavljačima, no to se da ispraviti da slika Medveščaka, prvog kluba u gradu, kluba koji navijači vole, kluba koji rasprodaje dvoranu, kluba koji je društveno pozitivno angažiran bude još ljepša.
Gojanović, iako nije do kraja savršen, dopao se medijima i masama, a njegovoj ledenoj bajci nema kraja. Pred vratima je doigravanje KHL-a, medvjedi doista kao da lete svemirom.
Da mediji svakodnevno seciraju lik i dijelo ovog Gojanovića kao npr. Mamića, ne bi on bio menadžer godine i vrlo brzo bi se svima zgadio!